Kad su nekoga oca pitali, kako odgajati i dokle., on im veli: od zipke do groba. Roditelji su dužni odgajati svoju dicu, dokle živu. Nekad nježno, drugda oštro, kako kada. Zahvalni biti roditeljem za svu ljubav, dobrotu, nježnost, ali i za svaku oštru rič, more biti i šibu.

Tako je i Bog prema nam. Ponekad smo puni radosti, veselja, a onda nenadijano, kakova nesrića, beteg, i naše zdihanje: Bože kade si?!

Sv. Pavao piše u pismu pisano Židovom: „Vi ste zaboravili na opominjanje ko vam govori kao sa sinom... ne budi zdvojan, kad te on kara, jer koga ljubi Gospodin, toga pohodi, kaštiga, a bije svakoga, koga primi kao sina. Kako sa sini zahadja s nami Bog. Kade je ki sin, koga otac ne bi karao“? /Žid.12,5-7./

I naš zemaljski otac nam je zabranio to, ča nas pelja u propast. A kako nam ne bi Bog zabranio sve, ča nas pelja u vječnu propast u pakao. Znamda nigdor nije toliko trpio, kako je trpio sv. Pavao apoštol, a nigdor nije tako odano služio Kristuša kako on. Rekao je, da ne kani za ništa drugo znati, nego samo za križ Kristušev, s njim se je dičio. A mi Boga pozovemo na račun, zač nam se to i to dogodi, a o križu niti čuti nekanimo. Ča bi bilo s nami, kad bi nam Bog sve dopustio ča si željimo, svi bi se skvarili na vijeke. Istina ima slobodnu volju i moremo činiti ča ćemo, ali i Bog more činiti ča će, da se ne skvarimo, tako nam more zadati i udarce, kaštigati nas. Kako zna biti dobro dite zahvalno svojemu ocu za sve i za udarce, kad mu nastane svisno, da mu je otac sve udarce iz ljubavi dao. Tako moremo i moramo biti i Bogu zahvalni za svaki udarac, križ, ki nam je postao spas jur i ovde na zemlji, jer smo ostali pošteni, karakterni ljudi.

U jednom Evandjelju veli da će zapriti vrata i nećedu moći ući u nebo oni, ki se nisu povrnuli, ki su ostali u svojem grihu. Bog, ki se vidi i sve zna, se ne dā prevariti od nikoga i veli tim, ki nisu ni njega ni človika poznali, dokle su na zemlji živili: Ne poznam vas!

Kako nas moraju i roditelji odgajati, dokle živu, tako nas i Bog odgaja sve dokle živimo. Ulaznicu u nebo ćedu imati samo ti, ki su se očistili od griha, a na ulaznici im piše, koliko dobra su činili s nevoljnimi, bolesnimi, gladnimi. Med osam blaženstav se nahadja i ova: Gladan sam bio i nahranili ste me. Bolestan sam bio i pohodili ste me. Gol sam bio i opravili ste me. Blažen je on, čija ulaznica je napišena, ispunjena s dobrimi čini. Za toga su jur otprta nebeska vrata.

Trenirati se u dobri čini. Koliko se treniraju športaši, da bi došli do odličja. Desetljeća dugo se muču, da nastane iz njih vrhovni glasoviti športaš. Ali kad ostavi na kraj šport, nek vrijeda se pozabi iz njega svitska javnost, i diki je konac. Ali onomu, ki Boga služi raste dika i nikad ne vene. Koga Bog odlikuje, biti će odlikovan navijeke, i odlikovanje mu se sviti na nebu i na zemlji.

Mi Boga svaki dan molimo, da nam dā svakidanji kruh. A Bog prosi od nas, da budemo svaki dan bolji i da svaki dan idemo bliže k njemu, zato živimo, zato nam daje svakidanji kruh, da sād donašamo i da sād naš ostane, i biti ćemo njegovi gosti na njegovoj gošćini.

Na nogometnu utakmicu hrlu ljudi i kod vrati na ulazu čekanje, svi se rivaju. Ali bez ulaznice nikoga ne pustu nutar. Ali kako će ulaziti u nebo takov človik, ki si nije preskrbio ulaznice za nebo kroz dobre čine? I s grihi kani ulaziti u nebo, ča je nemoguće. U nebu nima mjesta za grihe. Nek tako ćemo moći ulaziti u nebo svi mi, ako nastanemo čisti, kao novorodjeno, pokršćeno dite, bez griha i nabora. Pak pijemo vino ljubavi. Je na svitu mnogo i mnogo ljudi, ki su pijani od vina alkohola. Ali je ljudi, ki su pijani od ljubavi. Duh je uvijek tira, goni, da dobro činu, da se pozabu i nek druge imaju pred očiju. Svi ovi su prvorazredni kandidati za nebo.

Ovim će reći Bog: Hodte k meni svi, ki ste trudni, trudni od skrbi za druge, vam je pripravno kraljevstvo nebesko od početka svita, a meda nje, neka slišimo i mi.                   p