Teško je, svaki dan odvojiti vrimena za molitvu, meditaciju ili čitanje u Bibliji. Iako se za advenat veli, da je čas tišine, ga doživljavamo kot vrime najveće hektike u ljetu. Obavljati moramo jedan termin za drugim. Sve se neka još ljetos završi. S kršćanskim razumivanjem adventa i iščekivanjem Jezuša Kristuša se to ne poklapa. Kako bi ada mogli uskladiti te dva ekstreme i prem toga dojti do nutarnjega mira?

Kada ste po zadnji put poiskali neko sveto mjesto? Kad idemo kupovati i bižimo od jedne prodavaonice u drugu, od jednoga termina do drugoga, zač pak med tim ne stupiti u crikvu i odahnuti nekoliko minut? Na kupovnu listu ili listu zadać si moremo zapisati: Poiskati sveto mjesto! Uživati osebujnu atmosferu, predati se tišini i kontemplaciji, nam more preminiti poglede.

U adventskom času si na ulazna vrata stana mnogokrat višamo vijenac od zelenih kitic. Ulaz u stan je poveznica med privatnim i javnim žitkom. Zelene rasline su recimo jur stari Germani upotribljavali kot djelotvorno sredstvo protiv zlih duhov. Zelena farba je simbol ufanja u mrzlini decembra. Zelene kitice simboliziraju i veselje nad vječnim žitkom, s kim nas je obdario Jezuš Kristuš zahvaljujući njegovomu goristanju. Črljena dekoracija na naši vijenci je izraz veselja nad Jezuševim rodjenjem, ali ukazuje i na Jezuševu iz ljubavi proljanu krv za človičanstvo. Vjeran človik sa zelenilom dokumentira svoju vjernost Jezušu Kristušu.

Kod nas je i običaj, da nam Tri Kralji na pragu novoga ljeta kredom pišu na vrata 20*C+M+B*13. Med brojem ljeta stoji „Christus Mansionem Benedicat“, „Kristuše, blagoslovi ov stan“. Da je naš cio stan sveto mjesto, moremo dokumentirati s vijencem od zelenih kitic i črljenom dekoracijom na pragu stana. Doma u stanu smo si sigurno stvorili kutljac s adventskim vijencem. I ta kutljac moremo prozvati svetim mjestom, u kom stanuje Gospodin. Tamo se moremo povući i povezati se s Bogom, meditirati, zazivati i prositi ga, predati mu skrbi, komunicirati s njim verbalno, ali i nonverbalno. Čim završi advenat i nastupi božićni čas, ćemo varirati to sveto mjesto. Namjesto vijenca ćemo postaviti jaslice s Malim Jezušem ili štalicu. Našu navadu, povezati se s Bogom, meditirati, zazivati i prositi ga, predati mu skrbi, komunicirati s njim verbalno, ali i nonverbalno, moremo nastaviti kroz cijelo ljeto. I onda će se na temelju ponavljanj naših duhovnih vježbov sigurno ustaliti ritual, ki će našoj duši dati sigurnost i snagu za žitak.
(Agnjica Schuster)