Puno svega! Zvana svakida­š­njih pobojnih brigov ruske p­osade, medjunarodne odvis­nosti političke konstelacije i suvišne skrbi, ke smo si sa­mi zadali. Nažalost nije se našlo mladoga historičara, ki bi je bio istražio, obdjelao jer su se ili se gledaju do da­nas za vruća željeza i nisu napisana, a oral history-jom se ne bavu naši. Da spomenemo samo neke (© NB):

1. Nesporazum izmed Klaud­u­sa (naprednoga, inicijativnoga hrv. djelatnika) i Robaka u pitanju bojnih zarobljenikov u Ju­goslaviji. Danas se čini strašno nediplomatičnim zarobljenike gradišćanskohrvatske narodnosti iz moralnih razmišljanj izravnati s nimškim Wehrma­chtom i SS-ovci. Svaka djelatna ruka je falila iz doma. Jako je lipa naša katoličanska solidarnost, ali to je uroćena poštenost bećarov, ka je na kraju krajeva ali ipak bila zvijana partijska kalkulacija sa škilje­njem: kako će nam (stranki) pojti kad ne bude već Rusov u zemlji?
2. Tokom ljeta 1945. je nastalo natezanje u unutrašnjih političkih odnosi Dolnje Austrije, Štajerske i bivšega Gradišća, jer te savezne zemlje nisu kanile od sebe vandati teritorij, ke im je dodilila nacistička u­p­rava, ada Štajerska južni dio a Dolnja Austrija, sridnji i sjeverni dio gradišćanskoga teritorija. Uz velike napore i inici­jativom ravno pod peljanjem dr. Lovre Karalla je došlo do ponovnoga postavljenja save­z­ne zemlje Gradišće.
3. Naš zaslužni, čudakrat po­špotani i kritizirani dr. Lovre Karall kao zemaljski poglavar je držao distancu sovjetskoj u­pravi u Gradišću i pokusio mi­nimirati njev uticaj, istovrime­no ublažiti pretirane zahtjeve i nedostatke. To se je odražalo i u pitanju hrvatskoga školstva, npr. u pitanju inšpektorata, sridnje škole, ku su dostali Slo­venci od Englezov, ali Lovre Karall nikada tako čega nije potribovao od Rusov. I nigdor si nije postavio pitanje, zač je on to tako činio? Za politiku se veli, da ne pita za moral!
4. Pitanje preseljenja našega naroda u južne ili jugoistočne kraje po primjeru Nimac (Šva­bov) iz istočnih zemalj i Ug­rov iz Čehoslovačke (po dogovo­ru u Potsdamu). Čisto smo zbrisali iz našega povijesnoga pa­m­­ćenja, kako je išlo inšpektoru Klaudusu i njegovim suputnikom u Beogradu po povratku? O tom se je govorilo nek po m­uče! Čisto smo zamučali ka­ko su se letki i tajnom propagandom terorizirali stanovniki naših sel s mumušom iselje­nja. Ili su stvarno mislili tako ili je to komu jako dobro pasa­lo u političku propagandu.
5. Naši Giječani nisu znali, da je Čehoslovačka pri dogovori potribovala zaledje južno od Požuna prik Dunaja. Nije se mogla probiti protiv Austrije ali lako protiv Ugarske i tako su hrvatska sela Čunovo, Hrvat­ski Jandrof i Rosvar 1947.  lje­ta priključena Čehoslovačkoj.