„Prioritet mi je najti rješenje za status hrvatskoga jezika u Austriji“ (naslov intervju­a, Večernjak). „Vrlo je do­b­ra kulturna suradnja s gradišćanskimi Hrvati. Kao lin­gvist ne morem prihvatiti sin­tagmu BKS (bosanski, hrvatski, srpski) na Bečkoj sla­vistiki. Planiramo inicirati Austrijsko društvo kroatistike slično onomu u Nimškoj“ (medjunaslovi).

BEČ — O „povratku u Beč, grad u kom (je) studirala, d­o­ktorirala i predavala na Narod­nom sveučilišću: (To je) svojevrsno zaokruživanje mojega profesionalnoga puta. Studij na Bečkom sveučilišću uvelike je usmirio moj karijerni razvoj, od Hrvatskoga narodnoga kazališća i Zagrebačkoga sveu­čilišća do Ministartva vanjskih i europskih poslov (no moram) istaknuti akademika Radoslava Katičića, mojega ne samo profesora-mentora, nego na ne­ki način i učitelja ki je u znatnoj mjeri, ne samo odredio moj akademski i stručni razvoj, već je u mnogo čemu uticao na moj pogled na svit. Zato dozvolite da mu se na svemu tome i z­a­hvalim. (...) Posebno ću se p­o­svetiti gospodarskoj, kulturnoj i javnoj diplomaciji i suradnji s hrvatskimi udrugami i gradišćanskim Hrvatima... Poseban naglasak željim dati iz­grad­nji imidža Hrvatske u Au­stri­ji... tr kao kulturne destinacije. 

Kulturna suradnja Hrvatske i Austrije oduvijek je bila na najviši razina, vrlo dinamična i razgranata, bilo da se radi o području glazbe, književnosti, likovnih umjetnosti, (o) muze­ji ili kazališću, a kad spominje­te 650. obljetnicu Bečkoga sve­učilišća, triba reći da je odr­žan znanstveni skūp o većstoljetnom studiranju Hrvatov u Be­ču…

(uredn.)