Učitelji, novinari i pisci se ne zgledaju na gradišćansko­hrvatski kodificirani jezik. Kodificiran je u Rječniki, Gramatiki i Pravopisu. Jezični savjetniki zvana jezičnoga ABC-a, ki postoji na web-stranici ZIGH-a (www.zigh.at) ne postoju. Iak­o recimo učitelji, novi­na­ri i pisci znaju za Gramatiku, se kumaj držu zakonov, ki su zapisani u Gramatiki. Kvalitetna izobrazba u jeziku fali. Zato jezični laiki ne vidu važnost i vridnost standardnoga jezi­ka i potriboću ko­rek­t­noga izražavanja.

Službeni jezik nije istovrimeno standardni jezik
Standardni jezik je po­triban zato, da govorniki, svejedno je li su iz Čajte, Šuševa, Trajštofa ili Bijeloga Sela, m­o­ru hasnovati ujedna­čen jezik, da bi u aktivnom govoru prepričili nesporazume. Seoski idiom razumu samo lju­di iz istoga sela. Gdo zna, ča je „putena“ u Velikom Borištofu? Uzlopci to med sobom znaju. Ali ako Uzlopac veli „duhovska roža“, će ga razumiti i Velikoborištofac, ako se je naučio standardnu varijantu. Gradiš­ćanskohrvatski standardni je­zik bi morala govoriti državna uprava, škole i mediji. Moralo bi biti normalno, da se standardni jezik podučava u školi, da ga hasnuju učitelji i da se govori u javnosti. To je uzrok, zač je država proglasila gradiš­ćan­skohrvatski jezik službenim jezikom. Ali samim proglašava­njem jezik ne nastaje jezik javnosti i standardni jezik. Za to je potribno steći i produbiti jezično znanje i govoriti jezik u javnosti prez sramovanja. Pa­ralelno je potribno razvijati je­zik u svi javni područji, u ki se neka hasnuje.

Kada znam hrvatski?
Standardni jezik moremo najti u znanosti, administraciji, u mediji i književnosti. Gradiš­ćanskohrvatski jezik fali u znanosti, kumaj živi u administraciji. Gdo govori seoski dijalekt, ne smi misliti: „Ja znam hrva­t­ski!“ Ako se morem doma pominati sa starommaterom, je to lipo, ali ako u školi ne mo­rem računati integral po hrvat­sku, onda mi u tom jeziku ča fali.

Jezične pogriške nisu potribne
Gdo o sebi tvrdi, da zna hrvatski, mora imati pojma o jezični pravili kot su zapisana u Gramatiki. Naša Gramatika je sastavljena po navada hasnovanja jezika u pismenoj praksi. Zato naša Gramatika nije sa­mo normativna, nego i deskrip­tivna. Ona na temelju opisa jezika predlaže, kako se pravilno neka hasnuje jezik. Ja sam iz gradišćanskohrvatskih tekstov isfiltrirala otprilike 200 pogriškov. Počela sam u ZIGH-u izdjelivati takozvani Jezični ABC, ki je zbog neobrazovanosti odbora ukinut. U Jezičnom ABC-u kratko i pregnantno objašnjavam pogriške i dajem konkretne prijedloge za pravilno ha­s­nova­nje jezika s upućiva­njem na Gramatiku. 

Najkasnije s publiciranjem Gramatike bi se bila morala u ZIGH-u pod državnim pokroviteljstvom etablirati neka vrst jezičnoga konzaltinga. Nažalost momentano falu resurse za to.

(Agnjica Csenar-Schuster)