petak, 2 studeni, 2012 - 10:29
Prodikom na brigu Jezuš nesrićnjakom ovoga svita obiće sjajnu budućnost, kraljevstvo nebesko. Blaženi su, ki su ubogi u duhu, krotki, žalosni, čistoga srca, miroljubivi, veli on (Mt 5,3-10). Blaženim i srićnim je proglašen on, ki nije obdaren svitskim dobrostanjem. Prodikom na brigu Jezuš daje smisao človičjemu trpljenju. On veli svojim učenikom i svim, ki u njega vjeruju: Blaženi vi siromahi, vi ki gladite i plačete, Božje kraljevstvo je vaše. I tako su Blaženstva izvor ufanja. Blago onomu človiku, ki podnaša boli na ovom svitu, on će biti rehabilitiran.
Človik more ostvariti Blaženstva tim da prizna Božji primat u svojemu žitku i da se povjeri Ocu. „Oče, sve je u tvoji ruka, sve s povjerenjem predajem tebi, sve očekivam od Tebe i se ufam u Tvoju milosrdnost“, veli človik nadahnjen Blaženstvi. Blaženstva su program onoga, ki se, kot Jezuš, potpuno ufa u Oca. Onda će biti blažen, srićan, ar mu ništ neće faliti. I ako sada mora podnositi žalost, zna, da mu je Otac pripravio blagostanje, žitak u izobilju. U Blaženstvi je opisana kršćanska svetost. Blaženstva nas pozivaju na svetost. Sveto živi on, ki je živi u Očevoj ljubavi, u milosti Jezuša Kristuša i u snagi Duha Svetoga. Na to je človik pozvan svaki dan i svaki hipac njegovoga žitka. U Prodiki na brigu je opisan ideal kršćanskoga žitka. Prodika na brigu je poziv na nasljedovanje Jezuša Kristuša. Ona je životna škola, u koj se človik more naučiti etički program. Ona je poziv na žitak u vjeri prema moralu.
Ubogi u duhu su ljudi, ki nimaju, ki ne znaju, ki ne moru i ki nisu dorasli žitku. U očima društva oni služu na sramotu. I onda Jezuš upravo siromaštvo duhom proglašava šansom za kraljevstvo Božje. Krotki su oni, kim društvo svenek nanovič oduzima prava. Upravo oni da ćedu na kraju biti gospodari. Milosrdni su oni, ke društvo za njevu dobrotu tretira s nezahvalnošću i krutošću. Nje Jezuš prosi, da izdržu.
Čistoga srca su oni, ki su zbog svojega poštenja prisiljeni viditi zlo oko sebe. Ali ćedu oni jednoč gledati Boga.
Miroljubivi ljudi su ismijani. Oni imaju imidž slaboga, bojažljivoga. Ali oni znaju, da je potribno već snage za mir nego za oružje. Njim Jezuš daje na znanje, da je angažman za mir direktan put u Božju blizinu.
Kraljevstvo nebesko sliši onim, ki zbog pravice progonstvo trpu. Se smimo dati batriti nebom? Jur na početku svojega djelovanja Jezuš človičji žitak sa svim njegovim trpljenjem podredjuje vječnomu žitku. Žalost najednoč dostaje smisao, kad ju gledamo iz perspektive Blaženstav. I zato hod za Jezušem znači koracati putem životnoga smisla.
(Agnjica Schuster)