nedjelja, 2 rujan, 2012 - 15:19
Zanimljivo je, da Jezuš najveć govori o goristanju u vezi sa Presvetim Oltarskim Sakramentom. „Ako gdo ji od ovoga kruha, živit će na vijeke, i kruh, koga ću ja dati, je tijelo moje za život svita! Gdo ji tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga zbuditi na sudnji dan.“
Jezuš daje sebe na križ i kao kruh za spas svita, da budemo imali život vječni.
Jezuš rodio se je na svit, učio nas, umro za nas. On je naš Spasitelj. Ali nije nas spasio od nevolje, nemira, ali griha je i na dalje dosta na svitu. Ako nima goristanja, onda nije imalo smisla, da se je Bog rodio na ov svit, jer svit ostaje, kako je i bio. Ali otvorio nam je nebesa, to je to najbitnije. Otkupio nas je na križu, dao Ocu zadovoljštinu za sve grihe i vrata u nebo su nam se otvorila.
Čemu Jezuševa muka na križu, ako je smrću svemu konac. Ako Bog nima moć nad životom i smrću, onda nije niti svemoguć. Onda bi morali ovako reći: Bog je kapitulirao pred smrću, smrt je jača od Boga. Ali Bog nas je stvorio iz ništa svojom svemogućnošću, zač nas ne bi mogao — jur jednoč stvorene — na novo stvoriti? Nismo bili, a sada živimo. I zač nas ne bi mogao jur jednoč stvorene produžiti za vjekovječni život? I je li bi mogli uopće Boga nazivati dobrim, kad bi bilo ovim zemaljskim životom svemu konac? Koliko nevolje na svitu. Koliko ljudi na svitu, ki su bili vas život bolesni, puni nevolje, zdvojnosti, očaja, bez ufanja. Mora dojti plaćni dan za sve, za vjerovalovatelje, mučenike, ki su za vjeru i Boga dali svoj život, ke su lavi mučili i potrašali. Bog je pravičan i njegova pravičnost potribuje od njega, da plaća po pravici onim, ki su veliku nepravdu trpili na ovom svitu. A neizmjerno velika Božja ljubav kako bi mogla ostaviti nas u grobu, kad je i z njegove velike ljubavi človikom postao i život dao za nas. Još i kad Jezuš ne bi bio tako očito govorio o životu vjekovječnom i onda bi morali čvrsto vjerovati u život vječni, jer bez vjekovječnoga života nima smisla ov zemaljski život.
Bog nas je za sebe stvorio, ne za grob, za smrt. On nije Bog mrtvih, nego živih. Zato, ki su u Kristušu umrli, ćedu se i u Kristušu goristati. Ali na sud ćedu morat i oni, ki su zlo činili, ljude mučili, trapili, ubijali. Na ovom svitu nije je dostigla nikakova kaštiga, zato je čeka na drugom. Pod Božju pravičnost sliši ne nek naplata dobrih, nego i kaštiga zlih!
Ali Crikva još nikoga nije proglasila, da je u paklu, ali da ih je mnogo i mnogo u nebu, da. Sv. Ivan vido je u vidjenju toliko izibranih, spašenih, da ih nigdor niti prebrojiti nije mogao. On to ovako opisuje: „Potom sam vidio veliku množinu, ke nije mogao nigdo prebrojiti, od svih narodov, pokolenj, ljudstva i jezikov. Stali su pred tronom i pred licem Božjim, obličeni u bijele haljine i palme u ruka njihovi“.