Crikva u Dolnjoj Pulji je subotu, 25. septtembra stala u znaku svečevanja 80. rodjendana profesora Štefana Kočiša. Program za ov koncert je sastavio kompozitor sām. Operna pjevačica Elisabeth Kulman je jačila Kočiševu najnoviju kompoziciju »Pjesma sunca«. Nastupili su Dolnjopuljanski crikveni zbor kao i Haydn-kvartet (ovput u petero), Andi Kočiš (violončelo) kao i Pujanke.



DOLNJA PULJA — Društvo za suvrimenu muziku KIBu (Kompozitori i interpreti u Gradišću) je priredio koncert prof. Štefanu Kočišu prilikom njegovoga 80. rodjendana. Kako je naglasio načelnik Toni Blazović uz ostalo „Kočiš je i hrvatski i dvojezični kompozitor, ki nije zabio svoje hrvatske korijene“, a saborski zastupnik Trummer je u ime Zemaljske vlade istaknuo brojne jubilarove zasluge i posebno čestitao.

Štefan Kočiš je rodjen 12. decembra 1930. lj. u Dolnjoj Pulji. Studij crikvene muzike s težišćem orgulje završio je 1952. ljeta. Dodatno se je izobrazio u klaviru, solo-pjevanju i kao muzički učitelj.

Od 1952. do 1992. ljeta pelja Muzičku školu u Gornjoj Pulji, deset ljet dugo podučava muzički odgoj na gimnaziji u Gornjoj Pulji. 25 ljet dugo je učitelj na Joseph Haydn-konzervatoriju u Željeznu. 27 ljet dugo dirigira sridnjogradišćanski učiteljski zbor a ne na zadnje je zborovodja i Dolnjopuljanskoga crikvenoga zbora, ki je ovom prilikom nastupio s dvimi jačkami „Sunce gine“ (za mišoviti zbor a cappella) i „Agnjac Božji“ (iz maše sv. Luke).

Zbirka kompozicijov prof. Štefana Kočiša obuhvaća kusiće za različne instrumente, komornu muziku, orkestre i za zbore i maše, kantate i kompozicije za puhačke sastave.

Za svoje zasluge je prof. Štefan Kočiš uz druge nagrade u 1986. ljetu odlikovan »Časnim znakom sv. Martina u zlatu Dijeceze Željezno« i »Viteškim križem reda svetoga Silvestra« u 1996. lj.

Dokle su na jednu stranu ove svetačnosti u čast prof. Kočiša izveli njegove kompozicije, na drugu je bio razgovor s jubilarom, koga je peljao dugoljetni urednik muzičkih emisijov u Orf-u Gradišće mag. Sepp Gmasz i je pokusio u glavni crta dati pregled o bogatom muzičkom stvaralačtvu jubilara. Meda to spada i „Kaddish“, to djelo o Židovi (jači se na pokopu Židovov). Kako je Gmasz naglasio, Kočiš je zapravo cijelu svoju izobrazbu završio odličnimi uspjehi: Muzičku školu u Beču, solo-pjevanje, crikvenu muziku, za učitelja, a je s 22 i pol ljeta počeo i pjevačku karijeru u Bečkom komornom zboru — s kim je proputovao cijeli svit i snimio bezbroj nosačev zvuka.

Werner Grossmann ga je bio predložio za jednoga od svojih nasljednikov kod Bečkih dičakov, ali tadašnji školski nadzornik u Puljanskom kotaru ga je vabio da mora svakako dojti domom i da će mu omogućiti najbolji nek mogući zbor. Zato je Kočiš pak utemeljio Sridnjogradišćanski učiteljski zbor. U vezi s tim Kočišev citat „Ča se je ticalo muzike ovde u sridnjem Gradišću to je bila čista pustina“.

Gmasz je istaknuo Kočiša i kao Hrvata, ki je s 15 ljet počeo suradjivati u grupi za hrvatski narodni ples. Znameniti zagrebački profesor muzike mu je svitovao „da mora zabilježiti i to ča mu se toliko ne vidi“. Kako je sām rekao „najvažnija zadaća mi je bila da izobražujem mlade ljude“. Iz Novoga Sela na sjeveru do Stinjakov na jugu je proutovao cijelo Gradišće i zabilježio kih 300 hrvatskih jačak i ih snimio na magntofonsku vrpcu (skupa Traudom i Karlom Buzeckim). Kočišev sin Martin je transkribirao ove jačke a kćer Jelka Zeichmann-Kočiš je istraživala balade. Ove jačke danas ležu na Institutu za muziku u Beču.

Prilikom ovoga svetačnoga koncerta u čast Štefana Kočiša Eisabeth Kulman i Gudački kvintet su izveli narodnu „Kad je Marija Sinka rodila“. Ženski kvintet Pujanke su izvele  Kočiševe „Es ist der Mond“ i „Gloria“. Kočiš-trio je izveo filmsku muziku k »Das blaue Licht«. Emanuel Schmelzer Ziringer je svirao solo na pulanjski orgulja („Orgelpunkt“ i „Hvaljen budi gospodin“).

Prof. Štefan Kočiš se sada pripravlja na svoj pravi rodjendan. Nazvistio je, da ćedu prilikom toga zavježbati „zaistinu pravu hrvatsku mašu“. (ured.)