Prilikom ljetošnjega Dana mladine u južnogradišćanskoj Čajti (Schachendorf) je Hrvatski akademski klub pozvao na diskusiju »10 ljet dvojezične tablice a ča/što sada?« Na podij su hakovci pozvali predsjednika Hkd-a u Gradišću ddr. Stanka Horvata, ravnatelja izdavačke kuće Croatica u Budimpešti Csabu Horvata i glavnoga urednika Hrvatskih novin Petra Tyrana (HN su o tom jur pisale). Diskusiju je peljao Joško Emrich. U sljedećem se kanimo malo podrobnije baviti s različnimi prinosi u diskusiji.

Štefan Strommer; Uzlop (student u Münchenu): „Mi imamo još dvi generacije onda nas Hrvatov veće neće biti u Austriji. Moramo ča učiniti za sve one ki ne studiraju i ne moru pojti na hrvatske tečaje na sveučilišću, da bi se učili hrvatski.“

Marko Emrich, Veliki Borištof (student u Beču): „Moramo naš identitet vezati uz nešto drugo nego samo hrvatski jezik.“

Mate Biric, Veliki Borištof (student u Beču): „Hrvati u Slovačkoj i u Ugarskoj su isto gradišćanski Hrvati. Dvojezična topografija nas neće spasiti. Tribamo naglasiti šanse, ke imamo s poznavanjem hrvatskoga ods. slavenskoga jezika.“

Petar Mogyorósi, Koljnof (zaposlenik u Željeznu): „Gradišće je onde kade živu gradišćanski Hrvati. Mi nismo posebni narod, mi smo dio hrvatskoga naroda. A gdo to kani biti je osobna odluka svakoga pojedinoga. Sanjarim o prikgraničnom hrvatskom društvu pomoću Koordinacijskoga odbora.“

Gabriela Novak-Karall, Beč (gl. tajnica Hrvatskoga centra): „Tribamo većjezično razumivanje samih sebe (Selbstverständnis) — onda će biti za roditelje po sebi razumljivo, da svoju dicu podučavaju i odgajaju po hrvatsku. Gradišće samo po sebi mora nastati većjezično, mora biti to „razumivanje po sebi“. Niti su npr. tamburaške grupe ovde, da samo polipšavaju priredbe, niti su dvojezične tablice ovde, da se političari hvalu da je sve ispunjeno.“

Zorka Kinda-Berlaković, Beč (lektorica na Bečkoj slavistiki): „Sve već se približavamo elitnomu ili privatnomu bilingvizmu. Zač se sada i moja dica sve već pominaju po hrvatsku? Zato kad imaju Barane u V. Borištofu, ki su se pred par ljet utemeljili u vezi s Danom mladine u Velikom Borištofu. Za nas nije važno pitanje smo li gradišćanski Hrvati ili Hrvati.“

Luki Kornfeind, Trajštof (student u Beču): „Moramo biti učitelji, moramo mladinu nagovoriti, da se po hrvatsku. Svaki mora biti gizdav, da je školnik, svaki mora biti nekako otac, majka za Hrvatstvo. Mi gradišćanski Hrvati smo jako socijalni, ako se gdo u našem krugu po nimšku, onda se i mi.“

Kristijan Karall, Veliki Borištof (samostalan): Dvojezične tablice su zničile Hak. Moramo potribovati da se i kaštiga po hrvatsku pod geslom »Prosim po hrvatsku!«. Statistika kaže, da nijedan ne potribuje hrvatski jezik pri uredi i sudi.“

Stanko Horvat, Veliki Borištof (zubar i predsjednik Hkd-a): „Pojavljuju se šikane kod korišćenja dvojezičnih formularov. Zatvoreni krug nam onemogućuje širenje hrvatskoga službenoga jezika. Velik manko imamo i u školstvu. Jako mi je drago da u Gradišću imamo medjusobno tako dobre odnose med narodnimi grupami, da se osobno ne mrzimo. Ali ako dica po četiri ljeti u školi ništ ne znaju hrvatski onda je nešto krivo u sistemu!“

Csaba Horvat, Petrovo Selo (ravnatelj Croatice u Budimpešti): „Mi smo imali većih problemov od seoskih tablic, mi smo se morali boriti za to da budemo priznati kao Hrvati. Od 1993. ljeta u Ugarskoj imamo manjinski zakon. Kod nas u Ugarskoj je bilo i drugih nego hrvatskih natpisov ne samo na seoski tablica. U Ugarskoj je moguće, da dokumente službeno ispunimo dvojezično. Uvjeren sam da ćedu slavenski jeziki prevladati u Europskoj uniji, pred svim i kada pristupi Hrvatska.“             (uredn.)

Kategorije