Imenica očalji je rič, ka ima oblik samo u množini. O ti imenica, ke pripadaju grupi imenic pod zbirnim imenom (Sammelname) pluralia tantum, smo jur pisali u Mjs broj 22. Ustanovili smo, da glagol uza nje stoji svenek u množini, npr. Vrata su otrpta. Nova vrata su bila dost draga, ipak smo si je kupili. Zač ležu škale u vrtu? Moja kćer kašlja i jako ju bolu pluća.
I pridjevi uz ovakove imenice stoju u množini, npr.: Novi očalji joj uopće ne stoju dobro. Prlje koč smo hasnovali samo drivene škale a danas si ljudi rado kupuju aluminijske škale.
U zgornji primjeri stoji imenica i očalji svenek u N mn. Kako ali glasu ova imenica u G mn.? Očalji završavaju u gradišćanskohrvatskom u genitivu množine svenek na –i, (usp. Sučić, Ivo i dr. (2003): »Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika«, stranica 94), premda se u naši različni govori čuju i drugi obliki. Zato je ispravno: Naš brat prez/ bez očalji ništ ne vidi.
I neke druge imenice, ke ne pripadaju grupi pluralia tantum, završavaju u G mn. na -i, npr.:
N mn. naši konji – G mn. naših konji (krivo je naših konjev); N mn. dobri ljudi – G mn. dobrih ljudi; N mn. veliki muži – G. mn. velikih muži.
Primjeri u rečenici:
Će biti koč i kod dičaki moderno nositi haljice? Naša Ema je nabrala čuda vrganji. Pod oblokom imamo milion mravi. Čudim se, kako su prlje koč ljudi jili prez zubi. Ufam se, da ćete ostati prez sijedih vlasi, dokle si budete ovo štali.
(Zorka Kinda Berlaković; 51.)