Imenica očalji je rič, ka ima oblik samo u množini. O ti imenica, ke pripadaju grupi imenic pod zbirnim imenom (Sammelname) pluralia tantum, smo jur pisali u Mjs broj 22. Ustanovili smo, da glagol uza nje stoji svenek u množini, npr. Vrata su otrpta. Nova vrata su bila dost dra­ga, ipak smo si je kupili. Zač ležu škale u vrtu? Moja kćer kašlja i jako ju bolu pluća.

I pridjevi uz ovakove imenice stoju u množini, npr.: Novi očalji joj uopće ne stoju dobro. Prlje koč smo hasnovali samo drivene škale a danas si ljudi rado kupuju aluminijske škale.

U zgornji primjeri stoji ime­nica i očalji svenek u N mn. Kako ali glasu ova imenica u G mn.? Očalji završavaju u gra­dišćanskohrvat­skom u genitivu množine svenek na –i, (usp. Sučić, Ivo i dr. (2003): »Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika«, stranica 94), premda se u naši različni govori čuju i drugi obliki. Zato je ispravno: Naš brat prez/ bez očalji ništ ne vidi.

I neke druge imenice, ke ne pripadaju grupi pluralia tantum, završavaju u G mn. na -i, npr.:

N mn. naši konji – G mn. na­ših konji (krivo je naših konjev); N mn. dobri ljudi – G mn. dobrih ljudi; N mn. veli­ki muži – G. mn. velikih muži.

Primjeri u rečenici:

Će biti koč i kod dičaki moderno nositi haljice? Naša Ema je na­brala čuda vrganji. Pod oblokom imamo milion mravi. Čudim se, kako su prlje koč ljudi jili prez zubi. Ufam se, da ćete ostati prez sijedih vla­si, dokle si budete ovo štali.

(Zorka Kinda Berlaković; 51.)