Danas ćemo se baviti vidom ili aspektom glagolov. Obično ima jedna glagolska radnja dva aspekte: piti - spiti, jisti – pojisti, gledati – pogledati, učiti – naučiti. Ova glagolska kategorija je karakteristična za hrvatski jezik, kot i za druge slavske jezike. Ipak neki govorniki u našem jezi­ku aspekte većkrat krivo has­nuju, jer ova kategorija glagolov nij poznata u nimškom jeziku.

Ča je posebnost kod aspekta? 

1. Jedni glagoli izriču radnju, ka se izvršava, ka je u procesu, ka nij gotova ili završena. Takovi glagoli su nesvršeni (imperfektivni) glagoli a zovemo je glagoli nesvršenoga (imperfektivnoga) vida. Takovi su npr.: braniti, dohadjati, kuhati, potpisivati se, spati, vikati, po­zdrav­ljati. Primjeri u rečenici: Ma­ma mi brani, da idem na tanac. Na vikend obično kuha naša majka za nas. Od boli je glasno vikala. Rado bi znao, ča se dogadja kod rodbine u Australiji.
2. Drugi glagoli izriču, da je radnja izvršena, ostvarena, da je proces obavljen/gotov. Tako­vi glagoli su svršeni (perfektivni) a zovemo je glagoli svršenoga (perfektivnoga) vida. Takovi su npr.: prebraniti, dojti, skuhati, potpisati se, zaspati, viknuti, pozdraviti. Primjeri u rečenici: Mama mi je prebranila, da idem na tanac. Naša majka je skuhala zvanaredno dobar objed. Od straha je glasno zaviknula. Kakova nesrića se je dogodila u Australiji?

Zapametimo si: U sadašnjosti more u glavnoj rečenici biti samo nesvršen glagol, jer ako se radnja upravo sada d­ogadja, ne more biti zavr­šena. Zato je i krivo kad se veli „Ja srdačno pozdravim goste.“ Rečenica pravilno glasi Ja srdačno pozdravljam goste. — jer se radnja (po­zdrav­ljanje) vrši upravo u trenutku dokle govorimo, ta­ko da na nijedan način ne more biti okončana, ada svršena.

(Zorka Kinda Berlaković; 47.)