Drugi vikend u januaru poznato je za mnoge bale po cijelom Gradišću. U Kugi su svečevali 20. obljetnicu obljubljenoga Kuga bala a to temom »Kuga changes«.

VELIKI BORIŠTOF – Minjanja moru donesti pogoršanja, ali u nji se shranja i potencijal, ovako je otvorio Rafael Stern skupa s Mirjam Kaar ljetošnji jubilarni Kuga bal.

Pred 22 ljeti je Kuga, utjelovljena od takozvanih legendov, kako je je mladi organizatorski team zvao, pozvala na prvu Venecijansku noć, a to još u februaru, točnije 22. februara 2003. ljeta. Raskošnimi kostimi, opsežnom dekoracijom i koreografijom za otvaranje su ončas prozvali novu eru. Odonda je prošlo 20 balov, poznatih za svoju dekoraciju i za kostime gostov, ki svako ljeto na novo privlače velik broj ljudi.

Jubilarno geslo Kuga changes – Wind of change/Time for change/Kuga for change otvorilo je čuda mogućnosti za dekoraciju i kostime gostov. Čuda važnije: Tema je aktualna, naliže sve ljude, osebujno mlade trapu dogadjanja po svitu. Kot piše Kuga u pozivnici je ta duh odnosno vjetar promjene pozitivan: „U turbulentni časi kot su to postojeći ne smimo zabiti da skupa pozitivno gledamo to ča će biti”.

Pozitivni duh je bio vidljiv i u otvaranju, velikoj ganutljivoj muzičkoj točki, ka je počela s „prirodnimi“ narodnimi jačkami, trojezičnim Earth songom Michaela Jacksona i završila u skoro očekivanoj jački Wind of change, kade su se pridružili stari aktivistice i aktivisti. Rafael Stern je onda u svojem govoru natuknuo sadašnje problematike, takozvane polikrize svita, ali i rješenja odnosno pozitivne primjere i željio gostom balsku noć s malo samorefleksije.

Glavna dvorana sudeći po ovoj pozitivnosti nije bila predjelana u ekološku katastrofu nego u intaktnu prašumu u koj su PAXi napeljali svaki list i svaki cvijet na tanac. Pažljivi gosti su u dekoraciji mogli prepoznati elemente prošlih ljet. Kot su istaknuli pri otvaranju je ljetošnja dekoracija naime bila 100% reciklirana. Bar, kade je Roman Prikosović svirao za dušu, se je pomalo zatopio u plastiku, a u bajzlu visile su slike prošlih balov. U disku u pivnici je onda bila distopija, kako će biti, ako se ništ ne minja.

Kuga bal je u prošli ljeti isto uvijek bio poznat za svoje lipe tematske slike. Ljetos su to bili aktivistice i aktivisti Kuge pod mikroplastičnom vodom, zamotani u plastiku ili borbeni pred plakatom „Sada“. A autor slik Michael Hedl je i goste fotografirao pred plutenom kartom svita.

Drugačije nego u kostimski jasniji ljeti pratež ljetos nije igrala ovako veliku ulogu. Predivni nakit od maha ili taljenoga plastika je ipak radovao oči.

Kuga kot kulturna ustanova pred svim sridnjega Gradišća gizdava je na svoj „narašćaj“, ki je u medjuvrimenu u najbolji ljeti i garant za vrhovne muzičke i jačene nastupe. A more se i gizditi tim, da je Kuga bal vjerojatno jedini po hrvatskoj sceni, ki je u tako mladi ruka. Te mlade ruke imaju posebno ruku za muzičke nastupe i nove interpretacije.

Tako i na polnoć, kade su isto reciklirali muzičke točke prošlih balov, kako su rekli moderatori Marko Blažeta i Kristijan Brieber. Luka Zeichmann u ulogi Vudić Joca iz Dolnje Pulje, koga kanimo već puti viditi na pozornici, Katica Mesner-Kinda i Jana Gregorić odlične u svakoj ulogi i sa svojom energijom definitivno fascinacija polnoći, a „talijanski antifašist“ Marko Blažeta je bio u svojoj ulogi.

Minja se čuda, ali jedno je jasno. Kuga bal je i ljetos završio u rani jutarnji uri sa zadnjimi gosti u pivnici. A tako će i kljetu biti.

Tereza Grandić