Lani je Gradišće svečevalo 100 ljet postojanja kao savezna zemlja Austrije. Ljetos Dolnja Austrija svečuje 100 ljet otkada se je kao savezna zemlja lučila od Beča. Ova obljetnica bi bila odličan povod da se u okviru brojnih predvidjenih slavljev u Dolnjoj Austriji spomenu i hrvatskoga naseljenja znatnih dijelov ove pokrajine. Nad brojnih svečevanj i slavljev širom Gradišća smo skoro zaboravili na našu nekadašnju braću u nekadašnjoj susjednoj Austriji, dakle u Cislajtaniji, to je s live strane Lajte, ka je do 1921. lj. bila granica med translajtanskom Ugarskom i cislajtanskom Austrijom (naravno iz gledišća Austrije).
Herbert Gassner, umirovljeni pravnik i donedavni sudac u Željeznu, se je jur duže vrime posvetio povijesnomu istraživanju — pred svim ali dolnjoaustrijskim Hrvatom. Gassner se podrobnije bavi njevim doseljenjem, naseljenjem, borbom protiv asimilacije i odnarodjivanja, za vjersku rič na svojem jeziku i da bi rič božju mogli čuti na svojem hrvatskom jeziku. Gassner jasno i glasno zagovara bavljenje s hrvatskim stanovničtvom u povijesnoj Dolnjoj Austriji, dakle s live strane rijeke Morave, u Slovačkoj i u južnoj Moravskoj, danas Češkoj. Komu se triba direktno obratiti, da bi se i službena Dolnja Austrija bavila svojom hrvatskom i slavenskom poviješću, ka siže čuda dalje najzad od „novijega“ naseljenja s Hrvati u 16. stoljeću.
Još u prošlom ljetu je Radoslav Janković, zahvaljujući svojim istraživanjam znatno proširio područje ko je bilo naseljeno s hrvatskimi kolonisti. Dijelom se je u prošlosti to jur znalo, ali smo to bili opet pozabili. Kad je R. Janković povodom slavlja »450 Hrvati u Novom Selu« cijelu našu zainteresiranu javnost vidljivo presenetio sa sponzajem, da su Hati geografski centar nekadašnjih zapadnougarskih Hrvatov, a pri tom se je zgledao, naravno, pred svim na sela s hrvatskim stanovničtvom u Slovačkoj. A pak je Nikola Benčić u istom okviru novoseoskoga slavlja referirao o tom, kako su Hati u kasnom baroku bili duhovni i kulturni centar tadašnjih zapadnougarskih, današnjih gradišćanskih Hrvatov u širjem pogledu.
Dokle u Gradišću (skupa s Bečom) i susjednimi područji u Madjarskoj i Slovačkoj još ima hrvatskoga življa, u Dolnjoj Austriji Hrvati i Hrvatice su potpuno nestali. Danas ih moremo samo još najti ili iskati u povijesni dokumenti i njeva imena na brojni cimitori u seli južno i sjeverno Dunaja. A odgovorni u Dolnjoj Austriji bi mogli od zaborave očuvati dio svoje povijesti.
Pravoda nam ov pogled u prošlost jasno kaže, da Austrija u prošlosti ne samo Hrvatom nije omogućila daljnji opstanak, im je to još i silno zabranila i onemogućila a pri tom je imala jakoga saveznika u Crikvi!