Neke obitelji ćedu „Moju knjigu o Gradišću“ imati jur u domaćem stanu, druge morebit još čekaju: Knjiga zemlje Gradišće za mladinu oduševi s lipim oblikom i preglednom strukturom. Ča se tiče narodnih grup, ko knjiga ne odgovara sasvim očekivanjam.
GRADIŠĆE — Zemaljski poglavar Hans Peter Doskozil je najavio publikaciju „Moja knjiga o Gradišću“ (Mein Burgenland Buch), kot doživotnu sprohoditeljicu mlade generacije. Mladina u starosti od 16 do 18 ljet će zato dostati ovu knjigu kot dar, da bi se predalo znanje i iskustvo prošlih 100 ljet u tiskanom obliku dalje.
Odgovarajuće za ovu ciljnu grupu se knjiga prezentira u jako modernom i ugodnom obliku, u farba Gradišća: Črljena knjiga se najde u štabilnom i vridnom zlatom, odnosno žutom, omotu.
Na 176 stranic peljaju četire figure, i to Jonas, Viktoria, Jakob i Sophie, kroz dvanaest već ili manje opširna poglavlja, u ki se ova knjiga sadržajno bavi svimi mogućimi aspekti Gradišća. Početo od gradišćanskoga identiteta i društva, prik politike, umjetnosti, kulture i obrazovanja u Gradišću, ča do ekonomije, prirode, mobilnosti i turističkih atrakcijov se moru najti pregledi o različni tema u ovom leksikonu. Povidajke, recepti kvizi i QR-kodi doprimu zvana toga i interaktivnu komponentu u knjigu, a kod regionalnih savjetov i zanimljivih faktov o Gradišću, se moru i najpametnije Gradišćanke i Gradišćanci još nešto naučiti. Ili ste vi znali da se je 2020. ljeta produciralo 381.067 hektoliterov črnoga, a 269.100 hektoliterov bijeloga vina?
Zanimljivi su pred svim i razgovori s ljudi u pojedini poglavlji, ki su aktivni na tom području. Za „umjetnost i kulturu“ su na primjer izibrali Maxa Schabla iz Pilištrofa, ki je pred kratkim stoprv s gradišćanskohrvatskom grupom Elektrikeri objavio jačku „Tovaruš“.
Narodne grupe samo kratko spomenute
Ali iako su teme publikacije „Moja knjiga o Gradišću“ jako šarolike i informativne — gradišćanske manjine su jako slabo zastupane. Ukupno, za sve tri narodne grupe, se ne najde već od 6 stranic, ke sadržavaju manjinsku tematiku. Još i predstavljanje gradišćanskohrvatske, madjarske i romske narodne grupe se je obdjelalo u tri kratki odlomki. Jedino Romkinje i Romi se smiju veseliti o malo već informacija. Tako se na jednoj stranici izvještava o strašnom atentatu u Borti, a autorica i novinarka Katharina Graf-Janoschka, ka je publiki poznata kot moderatorica manjinskoga magazina „Servus, Szia, Zdravo, Del tuha“, je autorom knjige dala intervju o Gradišću.
U ostalom se na nekoliko mjesti u knjigi diču s većjezičnim i šarolikim stanovničtvom naše savezne zemlje - zvana riči „Gradišće“ u četiri jeziki, kot i „Tamburica“ se ali ne najde nijedna rič na dru- gom, još manje na manjinskom, jeziku zvana nimškom. Tomu pridojde, da se, barem ča se tiče gradišćanskih Hrvatov, ulipša jezična situacija kot i manjinsko školstvo. Tako zna polag ove knjige oko polovica dice u Gradišću perfektno govoriti gradišćanskohrvatski jezik.
Moderni priručnik s nekoliko slabosti
Iako knjiga pokaže nekoliko slabosti ča se tiče narodnih grup, se je s njom, prilikom 100. obljetnice postojanja Gradišća, stvorila pregledna i informativna publikacija, ka sadržava jur poznate činjenice, ali i dost novosti u vezi s Gradišćom. Struktura je jasna i razumljiva, a čini se da se svaki put najde nešto novo, svejedno koliko puti se čita i gleda. Tako se i svenek na novič probudi interes. A gdo ima zaistinu jednoč dost od ove knjige, ta more onda putovati po pišačkoj ruti kroz cijelo Gradišće, ka se u šest etapa najde opisana u knjigi, i tako pišačiti od najsjevernije općine, i to iz Gijece, ča do najjužnijega sela Kalch.