Otkad je predsjednik Nacionalnoga vijeća Walter Rosenkranz ljetos kod otvaranja izložbe s težišćem na narodne grupe u Parlamentu govorio o školi za narodne grupe u Beču, niklo u slušateljica i slušatelji ufanje, da je u pogledu na dvojezičnu školu u austrijskom glavnom gradu jur sve fiskirano. Iskušene pomatračice i pomatrači su ončas jur sumljali u jednostavnost ovoga ogromnoga i definitivno i povijesnoga projekta. U prošli tajedni su se jur čuli glasi, da nisu svi uključeni jednoga mišljenja, sada je Stalna konferencija potvrdila te glase. Ministarstvo za obrazovanje pod ministrom Wiederkehrom od NEOS-ov očividno preferira model Europske škole. Zastupničtvo narodnih grup vidi – isto tako povijesno složno – spas samo u modelu Komenskyjeve škole, čiji sistem odnosno rezultate svaku pohodnicu i pohodnika oduševu. Komenskyjeva škola je naime na dobrom glasu, a njihove apsolventice i apsolventi zaista znaju obadva ili još i tri (češki, slovački i nimški) jezike.

Ča su uzroki, zač se zastupničtvo narodnih grup i odgovorni u ministarstvu ne moru najti skupnu črljenu nit, nije poznato i moglo bi se na ovom mjestu samo naslutiti.

Sigurno je „riziko”, ako narodne grupe dostaju svoju vlašću školu, da bi i druge, nepriznate narodne grupe potribovale svoje škole za svoje jezike, za ke bi se isto tako sigurno našlo dost školaric i školarov. Da narodne grupe s Državnim ugovorom, Zakonom o narodni grupa i drugi medjunarodni dogovori imaju još i zapisano pravo i Austrija obavezu, se rado omalovažava.

Pitanje je isto, ča odlikuje ovakovu Europsku školu i u čemu se ističe od Komenskyjeve škole s gotovim konceptom za potriboće narodnih grup? Isto pitanje bi se moglo postaviti kod Dvojezične gimnazije u Borti, ka po desetljeći kot školski pokus - onda se je zvala samo savezna gimnazija - nastala realna gimnazija iako ima težišće na jeziki. Pitanje je isto, ki status ima ki jezik u Europskoj školi odnosno u Europskoj uniji.

Iako, hrvatski, madjarski, slovenski, češki i slovački su službeni jezik bar jedne države članice EU-a, a zvana toga priznati u brojni drugi država Europske unije, tako na primjer u Austriji. A romski se zvana toga govori u skoro svakoj državi EU-a. U tom pogledu se vanjska posmatračica pita, je li Komenskyjeva škola ne zrcali uprav ta europski duh prez da su službene europske škole.

Ako se školarice i školari naime moru naučiti - a to tečno u pismu i govoru - barem tri (npr. hrvatski, nimški, engleski) jezike i ujedno veljek tri kulture i perspektive, je jasno, da ćedu u smislu Europske unije moći biti mostograditeljice i mostograditelji med državami i širiti ćut zajedne Europe. U tom smislu se moremo ufati, da je to opet jednoč nesporazum. Komenskyjeva škola naime je europska škola.