Razgovor u centru sa slavistom i ukrajinistom Michaelom Moserom o važnosti slavistov u konfliktu u Ukrajini, jer oni kot stručnjaki se putu s jezikom i identitetom.

U Hrvatskom centru su prošlu srijedu opet pozvali na Razgovor u Centru. Ov put se je kroatistica Katarina Tyran pominala s ukrajinistom Michaelom Moserom o situaciji u Ukrajini i o pitanju jezika i identiteta.

Da je rodjeni Gornjoaustrijanac Michael Moser bio ov put gost u Razgovoru u Centru, je bio, kako se je tokom razgovora ispostavilo, slučaj. Moser je visoko odlikovani i profilirani slavist i sveučilišni profesor za istočnoslavske jezike na Slavistiki u Beču kot na Sveučilišću Petra Pazmanyja u Budimpešti i na Ukrajinskom slobodnom sveučilišću u Münchenu. On valja kot najbolji poznavatelj povijesti ukrajinskoga jezika. Za njega je sada, kot je tužno rekao, nastupilo vrime. Tako je bio i na protesti pred spomenikom u čast sovjetskim soldatom na Schwarzenbergplatzu, a po putu domom naletio je na njemu poznata i otvorena vrata u Schwindgasse 14.

Ja sam prijatelj gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov

Michael Moser je veljek na početku razgovora naglasio, da nisi slavist, ako znaš samo ruski. To da se je za vrime njegovoga studija na Bečkoj slavistiki i tako prenosilo i potribovalo. A Moser, ki je u toku od 11l jet obavio sva potribovanja znanstvene karijere – diplomu, promociju i habilitaciju – se je izgleda i rado potipao po rubu. Tako da je bio i redoviti gost u Hrvatskom centru i poseban prijatelj hakovcev. Još i na tečaj na Jadran da su njega kot Nimca sobom zeli, povidao je. Ovi prijatelji iz mladosti, ke je na početku i po hrvatsku pozdravio, su i bili gosti razgovora, ki se je i online prenosio i nadalje stoji na raspolaganje na YouTube-kanalu Hrvatskoga centra.

Veze u Ukrajinu

Pohod Centru po dužoj pauzi je nažalost imao tužan uzrok. Boj u Ukrajini je ukrajinista Mosera ne samo pogodio na znanstvenom, nego i na privatnom polju. Glavni grad Kijiv je i za Mosera domovina, ima onde ženu, dicu i stan. Teško podnošljiv da je njegov zadnji pohod u Kijivu bio. Uptilo se je jur, da se nešto spravlja. Vrnuo se je jur 19. februara, iz poslovnih uzrokov netipično rano, u Beč. Taksistu je na putu na letilišće samo već željio „mirno nebo“. Kupio je još avionske karte za svoju ženu i dicu, a kad je izbio boj, da je bio prez riči, nim.

Bori se ričami

U Moserovom glasu se je čula ogorčenost i tuga, ali i odredjena borbenost. On je u devedeseti ljeti kot mladi človik doživio boj na Balkanu i bio je nemoćan. Danas već nije tako mlad, a još manje nemoćan, a to je zadovoljstvo. Sa svojom ekspertizom se more sada boriti ričami na televiziji i u časopisi. To da je i djelao, dok je u prvi bojni dani još bio ukočen od šoka: Pisao je. U medjuvrimenu daje redovito intervjue za medije i je jako prezentan. Na pitanje svoje kolegice Katarine Tyran o važnosti slavistov u ovom boju, koristio je Moser argumente oficijelne Ruske za boj. Njemu je potpuno jasno, da će mediji prvo stupiti u kontakt s povjesničari i politologi, ali sami ruski agresori jasno pokažu, kako važno su Moser i njegove kolegice i kolegi. Navodno ide u onom boju o jeziku, a s jezikom i identitetom se putimo. To je sad njegovo vrime i on sada mora i već djelati nego drugačije.

Promjena u opažanju Ruske i Ukrajine

Moser je osvidočen, da će se čuda preminiti, ali da i sami stvaramo nove promjene. Tako da u Beču djelaju na novom pedagoškom smiru za ukrajinski i da se je opet oživio ljetni kolegij za ukrajiniste.

On je nadalje osvidočen, da će se broj študentic i študentov ruskoga jezika smanjiti, jer će jezik izgubiti vridnost za gospodarstvo. Krize pretumaču sve vridnosti. To valja i za slavistički svit. Čuda pitanj o jeziku ćedu se nanovo morati postaviti, čuda će se morati preispitivati.

Tako i Moser sam ispituje nekoliko svojih tezov iz svoje karijere i stopr sad je došao na ideju, da piše znanstveni članak o ruskom jeziku u Ukrajini. Moser kritizira, da su se Ukrajina i ukrajinski jezik uvijek samo tumačili u ruskom kontekstu i dodaje, da je na primjer uticaj poljskoga jezika na ukrajinski sličan ruskomu. Dok se uvijek preispituje identitet „malih“ – a ukrajinskim jezikom govori kih 45 milioni ljudi, to je treći po veličini slavski jezik – se ova pitanja ne postavljaju u drugi smir. Ka država na neki način nije razdvojena? A ča se uopće misli s tim?

Moser je optimist

Iako se je razgovor fokusirao na pitanja jezika, granica i identiteta, Moser političku komponentu nije isključio. On je optimističan, da će Ukrajina zadržati svoj teritorij i takaj misli, da će Putin skrsnuti iz vidila. Na pitanju iz publike, kako si to predstavi, odgovorio je, kako misli, da će se oligarhi za to skrbiti.

Slavistički razgovor

Da je Katarina Tyran peljala razgovor sigurno nije bio slučaj. Ona se kot slavistica bavi sličnimi pitanji u drugom prostoru, a to je bilo i uptiti u razgovoru, ki se je vrtio oko ovih pitanj jezika, pripadnosti, granic i identiteta. Tako se je Moser kratko dotaknuo velikim pitanjem istočnoslavskoga jezičnoga prostora. Odakle uopće potiče pojam ruski jezik i ča je označio. Stopr od 1260. ljeta se ruski jezik u teksti odnosi na slavski jezik, prije toga se ovim nazivom mislio skandinavski jezik vladarov Varjagov.

Razložio je i publiki, zač maloruski spočetka nije bio negativan pojam. Upeljano u 17. stoljeću se je u onom vrimenu pod uticajem pravoslavne Crikve hasnovao mali u smislu ‘bliže Konstantinopolu/Carigradu’. Vridnovanje ovoga pojma se stopr pojavljuje s upeljanjem nacionalnih identitetov početo s francuskom revolucijom.

A i pisanje ukrajinskih imen gradov i sel u nimški mediji su diskutirali. Za Mosera ne postoji razlog, zač pisati imena po ruskom prijenosu kot je to na primjer Kijev. Ova imena su preuzeta za vrime ruskoga imperija i nikako nisu stara. Prije toga su na primjer preuzeli način pisanja iz poljskoga jezika. Ovom prilikom je pohvalio i engleski svit, ki je po zalaganju znanstvenoga svita jur ranije preuzeo pisanje imen po ukrajinskom pretkipu, tako da se piše Kijiv.

Ča je jezik i kako njim zahadjati

A osvrnuo se je i na pitanje, ča uopće moremo zvati jezik. A Moser je koristeći se poznatom izrekom Maxa Weinreich-a: „Jezik je dijalekt s armijom i mornaricom“ (A language is a dialect with an army and navy) povidao o političkom uticaju na jezike i njeva imena. To da neki ljudi smatraju ukrajinski ruskim dijalektom dio je hegemonijalnoga diskura i ishadja iz ruskoga imperija, kade su po riči Mosera zabranili, ča, ča nikad nije bilo, nije i nikad neće biti. Kako da su ljudi onda govorili na tom jeziku? Moserova argumentacija izazvala je i pitanje iz publike o samostalnosti hrvatskoga jezika, ki se na Bečkoj slavistiki još uvijek podučava u konglomeratu sa srpskim i bosanskim. Moser je ovu odluku branio, jer ovi jeziki moru funkcionirati kot jedan jezik, ako se to kani. Važno je, da se ne izgubi širji kontekst, iako se gdo na primjer fokusira na hrvatski jezik.

Dužički razgovor i poziv na koncu

Tyran i Moser su se dobre poldrug ure pominali i bi sigurno još mogli nastaviti, tako veliko je bilo diskutirano područje. Katarina Tyran se je na koncu zahvalila Michaelu Moseru na pripravnosti i pohodu i ga je veljek s flošom balskoga vina pozvala na dojdući Hrvatski bal, da ga je opet već viditi u gh-krugi. Rado, dojt će sa svojom ženom.