Prilikom lanjske 110. obljetnice utemeljenja stinjačkih ognjobrancev odlučili su nabaviti svetačnu zastavu, ku do sada još nisu imali.
Stinjački ognjobranci su prošlu subotu, 4. septembra, velikim svetačnim aktom, mašom i feštom svečevali 111. obljetnicu postojanja – planirano svečevanje 110. obljetnice su lani zbog koronapandemije morali odrinuti. Ovom prilikom je novi kaplan na Stinjaki Andreas Stipšić posvetio i novu zastavu, ku su nabavili za ov jubilej.
Svečevanje je počelo dočekom drugih 11 prijateljskih ognjobranskih društav i koncertom limene glazbe pred ognjobranskim stanom, otkuda se je povorka primila u dvoranu za različne prilike. Andreas Štipšić je onde pri svojoj drugoj maši kot kaplan Stinjakov na koncu maše posvetio novu zastavu.
Stinjaki do sada nisu imali ognjobransku zastavu. Za jubilej da su si željili darovati takovu zastavu, ka neka bude znak zahvale. Zastavu su dali izdjelati u špecijaliziranom poduzeću u Gornjoj Austriji. Financirali su ju općina Stinjaki, ognjobransko društvo, Zemlja Gradišće i kume zastave Tamara Grandić i nje mala nećakinja Valentina.
Na plavom i črljenom samitu su pred svim zlatim koncem dali naštikati jednu svitsku i jednu vjersku stran. Vjerska plava stran kaže kip patrona ognjobrancev, Svetoga Florijana kotno po nimšku geslo: „Gott zur Ehr, dem Nächsten zur Wehr“. Svitska, črljena stran zastave je dvojezična i spomene na obljetnicu ognjobrancev.
Prva dvojezična zastava
Kot je rekao komandant stinjačkih ognjobrancev, Wili Stipšić, kod prezentacije zastave, gizdav je, da je stinjačka zastava po njihovom znanju prva dvojezična ognjobranska zastava u Gradišću. K posvećenju zastave, tako je razložio komandant Stipšić kod moderacije, sliši i kuševanje zastave odnosno zastavov. Zastupniki drugih ognjobranskih društav su naime doprimili svoje zastave i s njimi štuknuli novu zastavu.
Kot znak zahvale su stinjački ognjobranci darovali svakomu drugomu društvu mašnu za spominak na posvećenje stinjačke zastave. Po posvećenju nove zastave su brojni zastupniki politike i ognjobrancev hvalili ognjobrance za njev angažman i pripravnost.
Potom je zabavljao bend „Die Schlawiner“ veliki broj ljudi, ki su skupa sa svojimi ognjobranci svečevali do rane zore.
Stinjačko ognjobransko društvo se je utemeljilo po velikom ognju 1909. ljeta, ki je poharao veliki dio sela, tako da su se žene i dica morali evakuirati u Stinjački Vrh. Uz pomoć grofa Erdödyja su mogli gasiti oganj. 1910. ljeta su Stinjaki onda utemeljili ognjobransko društvo. Stinjački ognjobranci slišu takozvanom 5. razredu ognjobrancev. To znači, da imaju barem 50 aktivnih, podiljeni na 5 grup. Skupa s ognjobranci iz Pukštrofa, Žarnovice, Santaleka, Fratrovoga Sela, Lovrinca, Stinjačkoga Vrha, Rohra i Gori Vrha slišu odlomku I. novogradskoga kotara.