Po 40 ili 41 ljetom - ovisi kako brojimo - je prošao glavni urednik Petar Tyran u mirovinu. S Terezom Grandić se je još jednoč pominao o izazovi i vrhunci svojega djela.

Hrvatske novine: Ti si bio 40 ljet Hrvatske novine…
Petar Tyran: Zapravo 41, ne znam kako brojimo.

HN: Dobro, svakako si načinio već nego 2080 izdanj novin. Si uvijek znao, da kaniš koč urediti novine?

Tyran: Za volju božju, naravno ne. Ja nisam s tim računao i ja nisam kot dite Hrvatske novine štao. Mi smo imali Glasnik u stanu. Moja hrvatska povijest počinje s 15 ljet u Beču u Marianumu, kade sam bio s Čajtanci i Pandrofci u školi. A onda sam i dijelom i odrastao u Čajti u praznom vrimenu, u ferija sam bio seljak doma. 1974. ljeta je prilikom 900 ljet Novo Selo nastupio Kolo Slavuj, a Đani (Mikula) me je pitao, je li ne kanim dojti u HAK. „Ako ćeš mi reći, ča je to, ću si premisliti”.

1975. sam došao u Kolo-Slavuj. Kolo-Slavuj i HAK su onda još bili relativno spojeni. U HAK-u je Jurica Čenar bio predsjednik, a ja njegov potpredsjednik. Jurica je imao čuda predznanja med drugim od Vladimira Vukovića, ki je bio učitelj u gimnaziji. A ja sam si to sam sebi sve prisvojio i sam naravno redovito pohadjao konverzatorije Nikole Benčića i Joške Vlašića na Slavistiki. U medjuvrimenu sam i uredio časopis Pokus na nimškom jeziku, a tu ideju smo u HAK-u rodili. A Novi glas su drugi ljudi načinili, tote je uvijek bilo dost ljudi.

1982. ljeta su uptili da će biti kljetu 10 ljet Symposion Croaticon. Ali gdo će to djelati? Svi su študirali, a ja sam u ta čas morao ča zaslužiti. I to je bilo plaćeno. Ja sam ta Symposion Croaticon 10 misec pripravljao i ga održao, samo tu knjigu nismo nikad objavili, ar su me svi ostavili na cidilu. A u tom vrimenu Symposiona Croaticona sam naravno i već ča pisao o HAK-u za Hrvatske novine. A tako su me Mirko Berlaković i Klaus Čenar po probi Kolo-Slavuja pitali, je li ne kanim Hrvatske novine načiniti. Nisam imao pojma, ča to znači. Onda sam koncem 1983. ljeta nastao provizorni urednik novin, a od 1984. ljeta su me oficijelno zaposlili, to znači da su me platili. A onda su počeli pregovori o živoj subvenciji.

HN: To sam kanila pitati.

Tyran: Ti me smiš i prekinuti...
HN: To uprav djelam. S tobom projde zadnja živa subvencija ili?
Tyran: Ja sam bio prvi i ja sam zadnja živa subvencija. Mislim kod nas u sceni, žive subvencije u športu ili u vojski imaš čuda. Kod nas sam bio prvi, za manom je Mate (Kliković) došao, onda je došao Mihalić iz Uzlopa, a onda još Crikva.
HN: A ča ti zapravo misliš o tom konceptu, ar Štamparsko društvo zgublja živu subvenciju i ima s tim znantno već stroškov nego je do sada imalo.
Tyran: Onda idemo čisto najzad: Kad sam ja bio 65 ljet, sam teoretski morao pojti u penziju, to je bilo pred trimi ljeti. A onda ništ nije bilo riješeno. Pak sam zato prošao na zemaljski školski savez pak pitao: Ča ćemo sad? Pak su mi rekli: Obisi još troja ljeta. I onda sam dostao posebnu dozvolu od ministarstva. A odonda ste same svidokinje. A onda su Štamparom podupljali pineze. A konačno sam mogao početi vas upeljati. Kad odakle ćeš drugačije ljude zeti? Gotove nimamo. Ti su svi kod ORF-a. A i ti su dijelom kod mene počeli.

HN: Ti si bio poznat za to, da si bio svagdir, znači svaki u Gradišću je imao mišljenje o tebi.

Tyran: Će biti tako (se smije)

HN: Kad sada tako reflektiraš: Ka akcije te je činila najnepopularnijim i ka najobljubljenijim?

Tyran: Nimam odgovor. Na to pitanje se nisam pripravio. Slušaj, svenek je bilo ča, kade su mi se ljudi došli potužiti. Zadnji put pred dvimi tajedni u Novom Selu, da ćedu mi otpovidati novine, ako u ORF-u ne dojdu nimške podtitule. To je moja teorija: 5 metrov izvan kuće već nijedan ne zna, ki je koga. Ja sam i svenek za ORF fotografirao. A ljudi su te slike onda vidili kod ORF-a. So, sad si moram ča zmisliti.

HN: Ne moraš.
Tyran: Ča misliš ti?

HN: No i ja neznam. Ja sam si mislila, da imaš neki dogodjaj.

Tyran: Neka me sad kot ORF pitati, ča mi se je najbolje vidilo.
HN: No, ja sam to pitala, ar si morem predstaviti, da si čuda puti morao zahadjati s kritikom.

Tyran: No to sam vam rekao. Svaki put. „Oprosti, nisam znao”. Svenek sa šalom. O čemu su se ljudi sve potužili. Neki me svaki petak nazovu i su jur 25 puti otpovidali novine. Ali ako novine ne bi bile, bi bili najnesrićniji ljudi na svitu. To morate snositi. I nikada se ne čisto upustiti. Ti nikad ne znaš, kako ljudi to mislu. Obično kanu samo ča reći. A ako ti ča velu, to znači da su štali, a ako su štali, onda kanu imati. I kritika je ča pozitivnoga. Ako ki ča kani, onda je na tvojoj strani, ar kani od tebe ča. Tako sam se ja izvukao. Tukli me nigdar nisu. Pred sudom sam bio dvakrat. Nije bila moja krivica nego zbog dopisnikov. To sam ja platio, ar Štampari nisu imali pineze. Neugodno je bilo, ali to je bilo moje iskustvo.
HN: Ti imaš uvijek jako glasno mišljenje, zapravo o svakoj temi i ti si i 40 ljet sprohadjao sve dogodjaje u manjini.
Tyran: Sprohadjao – oblikovao!
HN: Dobro i oblikovao. Si morao kakove poglede na našu scenu minjati?

Tyran: Moram te korigirati. 49 ljet. S 19 sam došao u HAK, a od onda sam neprestano u kakovoj funkciji. A i ta prva ljeta su imala uticaj na mene. Ali slušaj, ja sam nekoliko borbov zgubio. Ja sam borbu za slovu ć zgubio. Mislim. Ili ćemo pozitivno: Mislim da se mora i nadalje boriti za ć. O čemu minjati mišljenje? Mislim, da nisam uvijek sto posto imao mišljenje. Ja sam morebit malo glasniji bio, ali to ne znači, da sam srdit na te ljude. Mislim da mi je jedan od karakterističnih potezov da nisam srdit i ne fantim se. Kade sam morao minjati mišljenje?

HN: No ako nikad nisi morao, onda je isto u redu.
Tyran: Status na sceni, i to je svenek raslo. Ja nisam imao svenek mišljenje o svemu sa 17 ljet, a i s 25 još ne. Nisam ni znao, da to postoji. Ako mi danas velu: No ali tako dobri Hrvati niste bili. Onda ja velim: Ki je bio s 15 ljet dobar Hrvat? Ki je bio s 15 ljet dobar doktor? To moru stopr nastati. Ja s 15 ljet sigurno nisam bio uvjeren borben Hrvat u Novom Selu. Odakle bi to bio? Morebit neki od obitelji. Ali zato sam blag u mišljenju, kad si mislim, da ćedu se ljudi naučiti. Ja ne potribujem od svakoga da veljek sve zna. Ali se more naučiti uvijek polazeći od moje pozicije. Ako imaš nek identitet u sebi, onda zna ipak ča nastati. Ako toga i škole nimaš. Onda je zgubljeno. A ne znam, je li je ta identitet još tako jak.

HN: Smimo ipak postaviti, kako si rekao, ORF-pitanje?

Tyran: Sigurno.
HN: Ti uvijek veliš, da je tvoje djelo zato lipo, ar imaš svaki tajedan produkt u ruki. Imaš drugačije najdraži spominak ili dogodjaj? Ili ča je tebi posebno drago?
Tyran: Posebno drago mi je, da sam mogao prvi po dugom vrimenu upoznati moravske Hrvate. To je bio lipi slučaj u Pemskom prateru. Drugo čim se ponosim je, da sam zapravo Slovačku uključio u naše gibanje. To su bile stare veze, ali ja sam odrastao u tom mišljenju, da je za granicom drugi svit. Kad sam se prvi put vozio prik u Jandrof već nisam stao. A kako-tako se i ponosim s tim, da sam mogao kontakt Hrvatskomu glasniku intenzivirati i toj Croatici u Budimpešti. Ja sam svojčas znatno podignuo broj stranic i broj pretplatnikov, kratkoročno, a onda smo bili na plafonu po mojem mišljenju. Manje ljudi je, a i jezična kompetencija je niža. Črljeni nisu kanili štati novine, ar da su črne i crikvene novine. A ča je još veliki uspjeh, koga je Mirko Berlaković pokrenuo, da smo prošli van iz HKD-a. Da smo se osamostalili i da smo se otvorili prema svim. Na svaku sjednicu Prezidija su me pozvali, a na svaku sjednicu HKD-a sam bio pozvan, dokle su svi uvidili, da nisam njev. I jedni i drugi ne. A to kulminira u tom, da smo sad Leitmedium. Od garaže HKD-a do Leitmediuma, a to triba sada obdržati. A ja sam se svenek držao Karla Kraussa: Kad te sa svih strani napadaju, onda znaš da si na pravom putu. S tim sam se sam batrio.

HN: Zadnje pitanje: Ti si još aktivan. Čemu ćeš se sada po- svetiti, kad si oficijelno u mirovini?
Tyran: Ne znam, ča će se ukinuti. Knjiga o Hrvatski novina, ogromni projekt o 450 ljet Novo Selo, a zapravo imam brojčano jako bogati pivatni žitak. A 40 ljet nisam ništ investirao u svoj privatni žitak, barem u stambeni. To me sve čeka. A ako sam iskren, si još uopće nisam toliko glavu trapio, ar još nisam imao lazno.

Tereza Grandić