Prošlu nedilju, 2. oktobra, je Hrvatski vikarijat željezanske biškupije pozvao na skupno hrvatsko shodišće u Željezno na Brig. Prezentirala se je u okviru shodišća i nova Liturgijska pjesmarica.

ŽELJEZNO – Dokle je hrvatsko shodišće u Željeznu bilo – vjerojatno i korona uvjetovano – u prošli ljeti relativno slabo pohodjeno, je crikva na brigu ljetos bila opet dobro pohodjena. Vjernice i vjerniki iz cijeloga Gradišća kot i iz Madjarske su hodočastili u Željezno, kade je uz svetačnu mašu s biškupom Egidijem Živkovićem pred svim stala i prezentacija nove Liturgijske pjesmarice u centru pažnje.

Kot prva točka željezanskoga shodišća su stali sv. Očenaši na programu, ke je s vjerniki molio farnik Joško Kuzmić. Svetačnu sv. mašu je zatim služio glavni celebrant biškup Egidije Živković, ki se je uostalom smio veseliti i nazočnosti velikoga broja subratov. Skupa su tako svečevali svetačnu mašu, ku je uz kantora Štefana Bubića, oblikovala i tamburaška grupa Lovrenci iz Trajštofa, ki svečuju svoju 40. obljetnicu postojanja. Ov jubilej su ljetos mogli jur pri kiritofskoj maši u domaćem selu, početkom augusta, svečevati.

Iako je najveći broj vjernikov i ovo ljeto opet došao autom u Željezno, se je iz nedalekoga Uzlopa ganula grupa od 9 ljudi, ki su piše hodočastili.

Prezentacija pjesmarice

Pravi vrhunac željezanskoga shodišća, na koga su jur čudimi čekali, je bila ali prezentacija novo izdane Liturgijske pjesmarice Željezanske biškupije.

Unajpr obećana izdanja ove pjesmarice za sve nazočne vjernike, nažalost nisu uspile za dob u Željezno. Zbog manjkanja papira se nisu mogli producirati, je razložio biškupski vikar Željko Odobašić. Svaka hrvatska fara da će ali dostati, čim je opet moguće, odredjen broj pjesmaricov.

Samu prezentaciju nove pjesmarice za kantore je preuzeo ali dugoljetni kantor Štefan Bubić, ki je bio nadležan za sastavljanje ove zbirke. Glavni dio jačak, ke se moru najti u novoj pjesmarici, potiču iz molitvenika Kruh nebeski, ki se je po prvi put izdao u 1941. ljetu. Zbog svojega velikoga iskustva iz svoje u medjuvrimenu jur 45-ljetne karijere kot kantor, je Štefan Bubić ali točno znao ke pjesme i melodije još falu i bi se morale na svaki način još dodati. Tako se moru sada najti i obljubljene jačke kot na primjer Ima jedna duga cesta, Zvišuje duša moja, Krist čekao je na ubrovi, Črna madona i Kakov prijatelj je Jezuš. Zvana toga se najdu, med drugimi, i kompozicije Branka Kornfeinda i Štefana Kočiša u novoj Liturgijskoj pjesmarici Željezanske biškupije. Posebna je nadalje i jačka na čast zemaljskoga patrona Gradišća, sv. Martina. Tekst je napisao biškup Egidije Živković, a za uglazbenje je bio odgovoran zborovodja Ivo Šeparović.

Bubić se je pri sastavljanju pjesmarice odlučio podiliti knjigu u šest glavna poglavlja: Sv. Maša, Božična svetačna dob, Vazmena svetačna dob, Svetačna dob kroz ljeto, Naš život s Bogom i Latinske pjesme. Za layout i oblikovanje Liturgijske pjesmarice je bila odgovorna Agnjica Bubić. Tako se na naslovnoj stranici kaže moderni dizajn, ki kaže šurle orgulov kot i kip sv. Cecilije, čiji original se more najti u farskoj crikvi Cogrštofa.

Vesela agapa i mogućnost za razgovore

Po prezentaciji su sve vjernice i vjerniki bili pozvani na agapu u šatoru. Biškup Egidije Živković je prihvatio ovu priliku da išće razgovor s ljudi, osebujno i s člani novo odibranih farskih tanačev, ki su bili posebno pozvani na ovo shodišće. Mogućnost za upoznanje i druženje je pri tom bilo dost, a i na okripljenju nije manjkalo: Različni farski tanači na Poljanci su priredili različna pila, velik izbor kolačev i slatkoga peciva, kot i žemlje s odriskom i svinjskim pečenjem i kruhe s namazi.

Za zabav je svirao Branko Kornfeind skupa sa svojimi tamburaši, čiji nastup su vjerniki jako uživali i su tako obogatili agapu.