Poznavanje imen biljkov i kitic u vrtu pojača svist za nje. Pledoaje za učnju biljnjih imen na jeziku srca.

Najednoč smo se našli u juniju, toplo je, a sve ča se po godinastom vrimenu još shranilo u pupoljki, sada u svi farba pokazuje svoju lipotu i viče za pažnjom. Čim već djela, užitka i lipote u vrtu, kot je to sada slučaj u juniju, tim teže zibrati temu za članak. Bar meni je tako. Po moji ne jako akuratni bilješki bi još ljetos morala dostignuti 100. izdanje, znači vrijeda idem jur treto ljeto kroz vrt, a kako se djelo u vrtu ponavlja, mi se čini, da sam jur sve ča znam i ne znam dilila na ovom mjestu. Ako sam ada u ovakovoj krizi za temom, koristim vrime za pohod vrtljarskim stranicam, YouTube-savjetnikom i naravno prelipim stranicam na Instagramu, kade apsolutno svaki nugao onih vrtov prezentira u najlipšem svitlu.

Ali uprav na Instagramu me je razveselila drugi story. Bilu.dekoriert je imala divizmu u story, a to i pismeno po hrvatsku. A moje hrvatsko oko se je veljek razveselilo toj riči, ipak ne postoji toliko hrvatskoga sadržaja oko teme vrta. A tako me je divizma potaknula na ov jezično-vrtljarsko izdanje kolumne: Učimo imena biljkov! Osebujno pažljivi čitateljice i čitatelji su prepoznali, da koč i nisam koristila najprošireniju rič za odredjene kitice, koč još i krivu, jednostavno, ar ne stoji u rječniku. A po moji stinjački konjićevi, kukovačini, kokošinji i marijini kitica me ljudi isto ne bi bolje razumili. Još ne. Ar ZIGH ima projekt o imeni biljkov u Gradišću i ja ga već ne morem dočekati. Onda morem konačno predstaviti sve kitice, ke mi tako padaju na um. Slabo poznavanje kitic ali nije samo problem hrvatskoga jezika. Valjam se, da moja generacija ne zna čuda već imen kitic po nimšku. Ovde se nije samo jezik zgubio, nego jednostavno znanje o postojanju tih kitic. Moja baba ili moj dida su mi mogli reći ime za svaku kiticu i travičicu na sinokoši. Generacija mojih roditeljev to već ne zna, a ja sam se to stopr kasnije opet naučila. Ar ako budemo iskreni, koliko kitic upoznamo u školi? Po hrvatsku vidim na tabla uvijek istih pet protulićnih.

Ali zač je poznavanje uopće važno? Ne znam, kako je kod vas, ali kitice, čije ime znam, brže opazim i jače poštujem. A one kitice, čije ime znam na svojem jeziku srca, te osebujno ljubim. To je naravno malo patetično, ali po mojem mišljenju važan faktor za čuvanje prirode. Mi moremo samo čuvati to, ča znamo i artikulirati i nasloviti. A ako to znamo artikulirati i nasloviti, znamo poduzeti i konkretne mjere. Vrtljarski tip za ovo izdanje: Naučite si imena biljkov u vašoj okolici, zaljubite se u nje i čuvajte je.

Tereza Grandić