Filežac Martin Kerstinger je od pandiljka novi glavni zaposleni u uredu Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću (HKD). Izučan mehaničar kani ovim putem svoj hobi načiniti zanatom.

FILEŽ — Na prvi pogled seveć ki pita, zač triba HKD mehaničara? Ako onda limara ili krovopokrivača. Na drugi pogled se ali vidi, da HKD ne išće domara, i ako bi toga jako tribalo, nego novi motor za društveno djelovanje. A Martin Kerstinger je znatno već nego mehaničar, pred svim kad u toj izučnoj struki uopće nije djelao. Razgovor smo peljali s njim u „garaži“, mjesto ko je u krugu Martina Kerstingera dobro poznato kot mjesto bezbrojnih razgovorov, nastupov, diskusijov i cijelonoćnih sastankov, a pred svim i hrvatske jačke i riči.

HN: Martin Kerstinger, vi ste sada 46 ljet stari, do sada ste djelali kot rukotvorac, zač ste se odlučili za jedan posao u uredu, zač za HKD?

Kerstinger: Ja sam si jur većkrat premišljavao da bi se jače angažirao u hrvatskoj sceni, ali ne kot funkcionar nego poslovno. Nikada ali nije bilo raspišeno kakovo djelatno mjesto u nekom društvu. Kada sam vidio u decembru da HKD išće koga, je vo za me bila kot zadnja šanca, da morem nastati aktivan za hrvatsku kulturu. Cijeli život sam tjelovno djelao kot monter, a sada si morem moj životni hobi načiniti kot zanat.

Martin Kerstinger nije bio samo monter. On je dvoja ljeta imao i administrativno djelo, tako da djelovanje u uredu nije ča sasvim tudjega za njega. U prvi kontakt s Hrvatskim kulturnim društvom je došao u velikoborištofskoj glavnoj školi. Mate Kliković je došao u razrede skupno s direktorom Feliksom Vančićem da predstavi društvo i tečaje ke je HKD onda nudio za školare. A na ovi tečaji i izleti u Hrvatsku je Martin Kerstinger rado sudjelovao i se još sada spominja na brojne vesele trenutke.

HN: Vi poznate brojne ponude HKD-a kad ste sami sudjelovali ili vaša dica. Ča bi vi preminili na ovi projekti, kakove ideje imate za buduće djelovanje?

Kerstinger: Ja imam moje ideje kako bi se moglo ča novoga stvoriti odnosno ča staroga postojećega popraviti, kad završi pandemija, jer nas u trenutku malo zaustavlja. Nemorem ovde sve reći, to se kanim pred tim dogovoriti s peljačtvom HKD-a. Moje plane sam ali pri naticanju za posao jur oznanio. Ali jedna stvar ku si znam dobro predstaviti je biciklanje kroz hrvatska sela u svi regija, ne samo u sridnjem Gradišću. A posebno važni su mi i tečaji za dicu kot i izleti za mladje gradišćanske Hrvate.

HN: Kad velite u svi regija: Kako vidite vi granice, su ovo i granice za djelovanje HKD-a, ili se moraju gradišćanski Hrvati u svi tri država gledati kot cijelina?

Kerstinger: Ja ovde ne vidim granice nego nas gradišćanske Hrvate kot jednu veliku cjelino. Imam i čuda prijateljev u Ugarskoj i Slovačkoj. Zato bi se moralo svenek gledati i prik granice kot djelovanja.

HN: Od 1. februara ste počeli kod HKD-a djelati, ča ćedu biti vaši prvi koraki?

Kerstinger: Ja kanim s početka čuda putovati da upoznami čuda novih ljudi širom Gradišća, uz jur sada postojeće veze. Isto tako ću gledati da se Hrvati iz cijeloga Gradišća jače povežu, na primjer da se busi vozu na priredbe iz jedne regije u drugu uključujući i prik granične Hrvate. Mislim da je važno da se humorom i šalom mladina opet veže uz HKD i da tako dojde do novoga vjetra u društvu.U pogledu na moje djelo u uredu kanim položiti sada i neke tečaje.

HN: U vašoj funkciji kot sekretar HKD-a ćete imati i čuda kontakta s ljudi . Kako znate vi s kritikom zahajati?

Kerstinger: Ja kanim jako diplomatski postupati i znamda se o svemu dā pominati. Ja falingu počinjem iskati kod mene a ne kod drugoga.

Martin Kerstinger do sada društveno nije bio jako aktivan izvan Fileža. Ovde je od mladih ljet član Graničarov, četira ljeta dugo je bio i predsjednik ovoga folklornoga društva. Nadalje je bio aktivan kod fileških nogometašev, ognjobrancev i još svenek kod Kazališne grupe Filež. Na muzičkom području je poznat kot igrač basa/berdov, bugarije i gitare. Uz Graničare, kade nastupa kot strastven jačkar, je sudjelivao kod grupov Tri bočkori, Grupa 77 i Mir. Zvana toga zaigra i pri različni privatni sastanki i prilika, ovde zvećega s neoficijalnom grupom TS Podvornice. U svojoj starosti je čuda Martinov u Filežu, tako da je skoro svaki dostao nadimak. Martin Kerstinger je nastao i je još svenek „Metro“. Ovo je skraćena verzija od Metro Goldwyn Meyer Produktion, nadimak koga je imao zbog svojega djelovanja kod kazališne grupe i načina kako zabavlja pri svakoj priliki.

HN: Kako važna je za vas tamburaška scena i kako vidite važnost tamburice za gradišćanske Hrvate?

Kerstinger: Malo me bludi da postoju tamburaške grupe i orkestri kade najveći dio već ne zna hrvatski. Ipak ali mislim da su tamburice jako važne jer su nastale identitet gradišćanskih Hrvatov. Tako i kabaretist Viktor Gernot spominjeu svojem zadnjem programu „zu einer burgenländisch-kroatischen Tamburicagruppe stehen“.