Jedan doživljaj, ki i po dugljem času živi u meni. Jedno malo dite dražesno, ljubezno, puno smiha i jedna majka, gluha turobna, slomljena, izgleda, da je ledična, neudata.
Imam pravicu kad se po ulici šećem u Juri, da najprvo pozdravljam ove male, jer njev nekrivičan smih, njevi mali okaci, lice me uvijek jako jako razveselu.
Ova sirota mama sidi slomljena na ulici i drži ruku, čeka milodare. Ja ju gledam, ali gledam skoro neprestano nje malo dražesno dite. Svaki posmih mi je posmihom vraćalo. Još i moć je ulovio ov smih ovoga diteta u meni.
Imam pravicu, da se trsim, da dam barem nešto tim, ki držu ruku ispruženu i prosu milostinju. Ali kad sam ove dva zagledao i vidio ovu siromašku majku s ovim ditetem dao sam im milodar za mnogo veći nek sam htio dati tim drugim. Kad je zela u ruke ov moj milodar siromaška mlada majka tako se je počela plakati od veselja, da sam počeo i ja plakat s njom. Spunilo se je nad manom, ča nam je Jezuš rekao: veselite se s onimi ki se veselu, ali plačite se s onimi, ki se plaču. A dite se i nadalje šmiši i kad sam htio na majku pogledati, zaplakao sam, ali kad sam htio na dite pogledati, šmišio sam se. Dite puno veselja, radosti, a majka puna tuge.
Kako velim, ovi dvimi me stalno sprohadjaju kad se šećem po ulici i išćem je. Njevo lice se je diboko utislo u moje srce i gledam je i je stalno sprohadjam i molim za nje i blagoslavljam je onde, kade su. Osvidočio sam se, doživio, da je ljubav najveće bogatstvo. Uvijek se radujem, kad na nje mislim. Ljubi i bit ćeš srićan i ti, ki ljubiš, ljubav čudo stvara.
Kad človik sprogna Boga iz sebe, učinio je najveće umorstvo, uništio je sebe, umrla je ljubav u njem i išće po krivi puti sriću, blaženstvo, a ne najde ga.
Kapitalist nikad nije srićan, pinez mu je bog i hoće imati sve već pinez, jer ga ni ti toliki milijardi ne moru usrićiti i misli ako ima još već pinez bit će srićniji, a suprotno, sve je nesrićniji. S milijardi je pokopao i ljubav, na banki puno pinez, a srce prazno. Iako je Jezuš rekao: Joj vam bogatuši, zato da ne ostanu rob pineza, jer su pomilovanja vridni. Ne pomiluju nikoga i zato su pomilovanja vridni, jer su pokopali svoje veselje s pinezi.
Svi mi zajedno moramo prositi, moliti: stani se ljubav od mrtvih! Bezbroj je ljudi u ki je ljubav umrla. Prosite i dat će vam se, rekao je Jezuš. Prosimo Boga, da se vrati ta zgubljena ljubav med nas ljude, da nas oživljava, razveseljuje, sjedini.
Ljudi bez veselja, ljubavi, su mrtvi, želju si smrt, čemu živim, nikomu nisam na veselje. Jezuš reako je, da je došao, da oganj hiti na svit i da gori, da se važge prava Božja ljubav med nami. A bez ljubavi će nastati svit pakao. Kade nima ljubavi, onda zali vlada. Mržnja, nevolja, smrt. Nekamo dopustiti, da zali zavlada svitom i neće, jer Bog ljubavi je gospodar svita i On će pozvati i mrtve, da se goristanu, da se goristanu u ljubavi. Bog nas poziva, da budemo njegovi suradniki, da djelamo, da se oživi opet ljubav med nami, da se ponovi lice Zemlje.  
       p

Kategorije