„Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?“ (Mk 5, 35) — je i naša rezignacija, kad je gdo umro. Smrt je radikalan konac. Rastanak prez povratka. I zato je umriti tako strašno. Otkad je človik na svitu, se on bori protiv smrti, a njegova borba je zaman. Kad smo u našoj sredini konfrontirani sa smrću, nam se javljaju egzistencijalna pitanja: Zač moramo umriti? Zač smo na svitu? U našoj vjeri sv. Pavao daje vjerodostojan odgovor: „Ako se Kristuš nije goristao, zaman je naša vjera, onda ste vi još u vaši grihi.“ (1 Kor 15,17) Jezuševo goristanje je povijesna činjenica, ku još i nevjerni nisu mogli negirati. U povijesnom dogodjaju Vazma, koga svečujemo svako ljeto nanovič, je koren našega ufanja na žitak po smrti. Ovo ufanje nije samo prosto batrenje: „Jer Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. Stvorio je sve, da opstane.“ (Knjiga Mudrosti 1,13-14). Smrt ada prvobitno nije bila integralni dio stvaranja svita, nego se je kašnje pojavila na temelju griha. Ali Bog to nije akceptirao, nego je človika po svojem Sinu otkupio od propasti. I postavio je Vazam i tim dokazao, da je gospodar nad žitkom i smrću. Jezuš je rekao Jairovoj mrtvoj kćeri „Talita, kum! Ili: Divojčica! Zapovidam ti, stani se!“ (Mk 5,41). To veli svakomu od nas, da se (gori)stane i živi: Ničega se ne tribamo bojati, veli sv. Terezija Avilska: „Ništ te neka ne uznemiruje, ništ neka te ne plaši, sve prolazi, Bog se ne minja.“ I tako moremo biti mirni, prez skrbi uoči nepravičnosti, vlašće muke i tjelovnoga propadanja, uoči tuge i zdvojnosti. Ostati moremo mirni i uoči špota moćnih i uticajnih ljudi, ki nam nisu skloni. I onda nam Gospodin govori: „Talita kum! Ne daj se obeshrabriti! Ja imam moć, da Ti pomorem (gori)stati se i Ti očuvati žitak.“ Goristati se znači, živiti u kršćanskom dostojanstvu, podignute glave, ravnim korakom kroz žitak, puni samopovjerenja, ar je Bog za nami i nam jača hrptenjaču. Kršćan ima budućnost, vječnu, veličanstvenu. „Talita kum!“ veli Jezuš, kad svečujemo euharistiju na spomen njegove smrti i goristanja: Stupi k stolu i ji od kruha života. “Gdo ji od ovoga kruha, živit će na vijeke ... i ja ću ga zbuditi na sudnji dan.” (Iv 6, 51-59). Prilikom vazmenih svetkov željim svim vjernim štiteljem moje strani: “Talita kum u žitak vječni.”

Kategorije