Na inicijativu profesorice hr­vatskoga jezika na Panonskoj gimnaziji u Gornjoj Pulji, mr. Gizele Čenar, u 1994. ljeta je omogućio tadašnji di­rektor škole, Karl Wiltschko utemeljenje tamburaškoga orkestra a stručnu pomoć je Gizela Čenar dostala takaj od profesora Bože Potočnika, poznatoga hrvatskoga kompozitora i a­ranžera za tamburašku gla­zbu širom Hrva­t­ske. Hrvatsko kulturno dr­u­štvo u Gradišću  je uz druge pomagalo pri fina­n­ciranju tamburov. Nova direktorica ove škole, mr. Helga Fabšić, ka je rodom iz Pinkovca, je naglasila pri slavlju P­­anoncev da u o­čuvanju narodne grupe i manjin­skoga jezika na­ša škola ima kon­tinuiranu i odr­živu funkciju“.

Ne ..., na kraju, akoprem je ova serija o Prvom svitskom boju na kraju, zato ne kad se i od sada nastavlja razmi­šljanje, spominjanje o doga­djaji pred 100 ljet. Kolikokrat, … kolikokrat se je u našoj petstoljetnoj povijesti u novoj domovini decimiralo naše stanovničtvo? Dugo su ga Turki klali, veli naš veliki pjesnik, stopedeset ljet du­go. Kad se je Jan Sobiesky bo­rio pod Bečom 1683. lje­ta povida kronika da su 12 tisuć ro­bov otprimili va veru­ga i remenju na turske saj­me. Ste se pitali ka sela su u onom vrimenu ležala istočno od Be­ča? Kronike povidaju o poho­du španjolske voj­ske uz Du­naj, kurucov, Napoleona, ustankov i revoluci­jov i Prvom i Drugom svit­skom velikom boju. Svi boji su brali svoju porciju u krvi, ljudski životi, siromaštvu, plinjenju, svak­o­vrsnom silovanju, rušenju i ognju. To smo kanili potaknuti, nanukati vas na razmi­šljanje, spominjanje, postav­ljena pitanja: Ča je smisao našega života? Su naši juna­ki stvoreni za boj? Kakovu nakanu ima sudbina s nami? Da li moremo iskusiti, zvidi­ti, planirati našu budućnost?