DEVINSKO NOVO SELO — Prve veze med Hrvati iz Slovačke i Austrije u noviju dob su bile pismene, naime 1966. ljeta. Jur pokojni Ludvik Vlašić iz Novoga Sela je kontaktirao Martina Prikosovića iz Beča. Po osobni dogovori tadašnjega predsjednika Hrvatskoga gradišćanskoga kulturnoga društva u Beču Martina Prikosovića i zastupnikov športskih organizacijov počeli su prvi posjeti i osobni sastanki Hrvatov iz Beča i Slovačke. Bečani su došli s igrokazom i plesačkom grupom i nastupili su u Hrvatskom Jandrofu, Devinskom Novom Selu i Čunovu kako su i nogometaši igrali prijateljske utakmice.

Rimljani su šikano iskoristili kulturna dostignuća onih narodov, ke su osvojili, osobito kulturu Grkov i Etrušćanov. Cvijeće su manje posvećivali bogom, već sebi. U republikanskom Rimu su vojnike kitili vijenci od rož. Rože su bile znak muške hrabrosti, iako su sprvine bile simbol ljubavi i slave. Vijenac od rož nosili su, da bi je ofriškao pri jilu i tancu. Prilikom bakanalijov (Bacchanalien), festivalov vina, ki su bili posvećeni bogu vina Bakusu, su ulice kinčili rožami, još i stelje su si sipali rožnimi cvijeti. Latice rož su stavljali u vino i od njih načinjali žele i med.

VELIKI BORIŠTOF — Koncem školskoga ljeta je Dvojezična glavna škola/Nova sridnja škola Veliki Borištof pozvala svoje školare i roditelje kao i stare starje i ostalu zainteresiranu publiku na prezentaciju dvih svojih projektov, na ki su pak djelali cijelo školsko ljeto. Jedno je bilo opširan opis i prikaz »100 ljet Hrvatske novine« a drugi projekt se je zvao »Gradišće tanca« jer je ljetošnje geslo bilo „Ljeto narodne kulture“. U tom projektu su pokusili spojiti hrvatski narodni ples s nošnjami i medjunarodnim plesom.