Jedno i pol ljeta kašnje je uspjeo jubilarni koncert prilikom 90. rodjendana Štefana Kočiša s umjetniki iz direktnoga kruga jubilara i društvi za ke piše aranžmane odnosno kompozicije.

RAJNOF — KIBU, društvo komponistov i interpretov u Gradišću, je pokusilo na dvi ure sažeti djelovanje svojega vjerojatno najpoznatijega člana Štefana Kočiša. Polag mogućnosti je to već od 70 umjetnikov ostvarilo u dvorani Liszt-centra nedilju otpodne, 24. aprila.

Koncert pred koncertom

U pol četvrtoj, pol ure pred najavljenim terminom, je bio u dvoru Liszt-centra muzički pozdrav. Ovde je zaigrala puhačka grupa MV-a Weinland Lekindorf-Haračun, zbori iz Dolnje Pulje i Štamperka, vokalni ansambl Pujanke i folklorni ansambl Kolo-Slavuj. Brojni gosti su pri prelipom vrimenu uživali ove kratke nastupe.

Zbor iz Štamperka je pri čestitka izjavio, da su oni došli, da pokažu da Štefan Kočiš ni samo za Hrvate ovde nego za sve Gradišćance. Kočiš, ki je stojeći pratio ov pozdrav, je pred 60-imi ljeti djelao s ovim zborom iz susjedskoga sela.

Od limenjakov prik tamburice ča do gudačev

Širok je bio spektar koga je publika u prilično pol ponuj dvorani tokom dojdućih dvih ur doživila. Početak je načinila opet puhačka grupa s paukistom iz Lekindrofa-Haračuna, ka je zaigrala Hvalospjev Gradišću.

Onda je slijedio obiteljski blok. Unuka Jelena je s nje tatom Martinom Kočišem (klavir) zaigrala Mali tanac za violinu, kusić kim je dobila pri gradišćanskom Prima la musica naticanju. Nastavio je veći gudački sastav s daljnjimi unuki jubilara i sinom Andijem.

Med pojedinimi muzičkimi točkami su kćer Jelka Zeichmann-Kočiš i Thomas Maria Monetti, predsjednik KIBU- a, uz najave i predstavljanje umjetnikov dali i kratak uvid u djelovanje Štefana Kočiša, tako i na svoje djelovanje u folklornoj sceni s Krugom Miloradić kot i sudjelivanjem s Kolo-Slavujem ki je kot dojdući nastupao.

Kad je Marija ...

Nasred paradižoma i Ribari, ribari su bile prve dvi jačke ke su folkloraši a capella zajačili. Slijedila je novoselska jačka Kad je Marija Sinka rodila, ku je Kolo Slavuj izveo s a capella početkom i na kraju pratnjom tamburaškoga sastava. Odmah za tim je slijedila obrada za gudački kvartet, kontrabas i sopran koga su izveli Haydn kvartet i Lisa Rombach kot solistica.

U modernom stilu aranžiran kusić je bio znatno zahtjevniji za poslušati nego obrada Kolo-Slavuja, zato se je jasnije izrazila dramatika sadržaja. Na sam konac su se ali svi glasi moderne obrade opet harmonično složili. Obadva sastavi su zaigrali svih 10 strofov.

Slijedio je mali blok s klavirom, na kom je zaigrao Eduard Kutrovac kot prvo kusić J. S. Bacha. Odmah je nastavio trimi jačkami iz jesenskoga ciklusa, kade je opet Lisa Rombach bila solistica. Tekst jačak je od Gertrude Zelger-Alten.

Pjesma brata sunca

Drugo tematsko težišće je bila Pjesma brata sunca sve toga Franje Asiškoga. Kot prvo su zajačile Pujanke obradu iz 2016. ljeta za ženski zbor i solisticu. Klaudija Fellinger je i kot kod premijere u dolnjopuljanskoj gori bila solistica i začarala jako ćutljivom interpretacijom ganutljivoga teksta.

11 ljet starja je obrada Štefana Kočiša za gudački kvartet i kontrabas koga su opet izveli Haydn kvartet i Lisa Rombach, ka je unuka pokojnoga Karola i Traudike Buzecki, dobri prijatelji Kočiševe obitelji.

Zborski završetak

U prvom planu za ov jubilarni koncert u decembru 2020. ljeta je bio predvidjen nastup brojnih zborov. Nedilju je nastupao sada samo zbor iz Dolnje Pulje. Prilikom ovoga jubilarnoga koncerta su se i neki bivši člani opet pridružili za ov nastup.

Zbor je predstavio Zdrava Marija, i tim na ovo otpodne prva jačka iz bogatoga crikvenoga i mašnoga repertoara Štefana Kočiša.

Sam završetak je bila kompozija Bog i Hrvati ku je dolnjopuljanac napisao jur 1956. za troglasni zbor i 1973. ljeta za četveroglasni zbor. Pozvani su bili ovde da svi zbori iz okolice sudjeluju, uglavnom su bili jačkari ali samo od dolnjopuljanskoga zbora i Kolo-Slavuja.

Pred krajem se je Štefan Kočiš zahvalio kod svih akterov, da su si odlaznili za ovako staroga človika i probati i nastupati. Za njega je ovo u njegovi zreli ljeti, na večer svojega života, najlipši poklon.

Na prošnju svoje kćere je po malom suprotstavljanju dirigirao završnu jačku Bog i Hrvati i svojim načinom peljanja zbora još više dignuo kvalitetu izvedbe.
Po predstavi je slijedila agapa pri koj je jubilar išao od grupe do grupe i se tako spominjalo na skupne čase i doživljaje.

Fokus na jačenje i svitsko djelovanje

Štefan Kočiš je u svojem dugoljetnom djelovanju za različne prilike i na različni područji djelovao. Najopširnije je sigurno djelovanje na crikvenom području, kade je brojne psalme, maše i jačke obdjelao. Ova točka se je pri jubilarnom koncertu samo kratko dotaknula, a orgulanje je zbog manjkanja instrumenta uopće moralo izostati.

Cijela priredba je bila ada jasnim fokusom na jačenje, ča se je kazalo od samoga početka u dvoru, ča do završne jačke. Predstavljanje života, laudacije ili čašćenja su izostali, fokus je ležao samo na muziki. U moderaciji su se samo na kratki i skoro usput spomenuli neki pojedini detalji života.

Aktualni projekt u vezi Štefana Kočiša je digitaliziranje kompozicijov i onda objavljenje, tako da budu svim zainteresiranim dostupne. Za ovu svrhu ide i čist dohodak otpodneva.