Pred deset ljet, 26. aprila 2010. u Koruškoj su se konačno sporazumili i dogovorili o 164 dvojezični seoski tablica u Koruškoj. S velikimi očekivanji su se u Celovcu sastali tadašnji državni tajnik Ostermayer (SPÖ), tadašnji zemaljski poglavar Koruške Dörfler i zastupniki koruških Slovencev na završno kolo o dvojezični seoski tablica u južnoj Koruškoj. Pri tom „maraton-sastanku“ za okruglim stolom su se konačno ujedinali na 164 općine odn. sel za južnu Korušku. O rješenju pitanja slovenskoga službenoga jezika u dotični opći na su se istodogovorili. Sve stranke uovom dugoljetnom sporu(Streitfall) su izjavile kakosu zadovoljne s rješenjem.

Povodom ove desete obljetnice političkoga sporazuma o dvojezični i seoski tablica u Koruškoj izjavio je Niki Berlaković (VP) da su „dvojezične seoske table simbol mirovnoga suživljenja“. Kako je Berlaković izjavio nadalje „s postavljanjem dvojezičnih seoskih tablic u 164 seli su smirili 65 ljet dugu svadju“.

Kako Berlaković piše u svojoj izjavi „Bilo je pravo i dobro, da su postavili seoske table na nimškom i slovenskom jeziku u dvojezičnom području u Koruškoj a takaj je i Gradišće uzorni primjer širom Europe za mirovno suživljenje i kulturnu mnogostrukost. Tim da su se jedni probližili drugim, zastupniki nimško- i slovenskogovorećega stanovničtva, puno se je postiglo.

Većjezičnost smatra pozitivnije nego još pred deset ljet. To je dobro ovako, jeziki su kinč i bogatstvo, ko triba isto čuvati kao i narodne grupe“ — u svojoj izjavi piše Niki Berlaković, ki je tada bio savezni ministar poljoprivrede i šumarstva.