Mohačke larfe u Prisiki prilikom konca mesopusta

Zbirka sakralne umjetnosti je zadnji petak predstavila maske iz Mohača ke nosu mohačke buše svako ljeto na kraj mesopusta pri ophodu kroz varoš, običaj ki potiče iz vrimena turske opsade.

 

PRISIKA — Zadnji petak, 18. februara, su Djuro Jakšić i Šandor Horvat otvorili izložbu o larfa u muzeju Zbirka sakralne umjetnosti u Prisiki. Putujuća izložba kaže maske i drugu opremu ka je vezana uz ophod mohačkih bušarov.

Bušari se zovu oni muži, ki nosu larfu (drivena maska, ka ima roge i krzno), zvon(e), ovčinju bundu, škrebetaljku i driveni buzdovan (Morgenstern). Koncem mesopusta se skupljaju u Mohaču na Busójárás, to je u medjuvrimenu šesterodnevna turistička atrakcija, ka ljetos dura od 24. fe- bruara do 1. marca.

Ov običaj je po drugom svitskom boju skoro izumro, samo kih 100 bušarov je bižalo na mesopust kroz Mohač. Danas je oko 50 grup s 30 do 40 člani ki diozimlju pri ovom ophodu i tako gaju tradiciju ka je već od 200 ljet stara.

Zadnji petak je na poziv Zbirke sakralne umjetnosti predstavio bušar Djuro Jakšić larfe u Prisiki. On je na licu mjesta pokazao kako se načinja buzdovan i škrebetaljka i ča su osnovni koraki kod načinjanja larfe.

Ove maske se načinju iz jednoga kusa driva. One su pretežno plitke i protegnute u dužinu s većimi usti i bradom. Znutra imaju samo izdubenu škulju za nos. Svaka larfa ima i šćerbu, tako da je nosač mogao pri ophodu kuriti prez da si mora skinuti

larfu. Ova se po tradiciji farba sa svinjskom krvljom, jedino usta i oči su pofarbane bijelom farbom.

Kod načinjanja maskov postoju i različne varijante kako se načinu usta. Danas je sve već nasmijanih larfov, ča je bilo na početku drugačije. Polag legende su se Šokci sakupili na otoku u blizini Mohača, da se oslobodu turske vlasti. Zato su obličeni u ovčinjoj bundi prešli u drivenom čamcu Dunaj. Na drugoj strani su si nasadili larfu čim strašnijega izgleda i naoružani s vilami, drivenimi buzdovani i sikirami se približuju prebivališću opsadačev.

Uz glasan zvuk bikinjih rogov i oko pasa sveženih zvonov preplašu sultansku vojsku, ka si misli da su larfe s daleko otvorenimi usti i rogi sam vrag. Polag legende je ovako završila već od 150 ljetna opsada Osmanov prik Madjarske.

A ovo oslobodjenje se i dandanas još svenek svečuje u Mohaču na koncu mesopusta. O ovom običaju postoji i kratak črno-bijeli film iz 1955. ljeta ki se je pokazao pri otvaranju izložbe u Prisiki. Koliko se je tokom ljet minjalo je teško za reć, najstarji dokumenat je larfa u mohačkom muzeju ka je kih 130 ljet stara. Prvi put je ova navada pismeno spomenuta krajem 18. stoljeća a od 2009. ljeta je na UNESCO-listi nematerijalnoga jerbinstva.

Točnije o povijesti i samom običaju je brojnoj publiki u Prisiki razložio povjesničar Šandor Horvat. Izvor ovoga običaja i dandanas još nije jasan, neki stručnjaki ne vjeruju legendi o progonstvu Turkov nego naslućuju, da su ov običaj Šokci iz svoje domovine doprimili u Mohač, kade se je tokom ljet kroz nazočnost drugih narodnih grup razvio do današnjega oblika i nastao jedan magnet za turiste.

Po otvaranju izložbe su dica mogla pokusiti skupa s Djurom Jakšićem izrizbariti jednu larfu. A svi ostali su si gledali preglednu putujuću izložbu ka je postavna u prvom dijelu muzeja u Prisiki. Uz brojne larfe su izložene i stvari ke nosi pravi bušar. Izložba je još otvorena do sredine maja, tako direktor muzeja Andrija Handler.

Tagovi: