Jezuš veli: Nigdor dvim gospodarom ne more služiti, Bogu, ili bogatstvu, ili sebeobožavanju. Služiti moramo svi, a ne čekati, da nam drugi služu. Pozvani smo, da Boga spoznamo, ljubimo i njemu služimo. Tako i bližnjemu svojemu. Gdo ne kani služiti, ne ljubi ni Boga, ni človika. Nismo najemniki, ki to i to učinu i mislu, da su sve učinili, nego svim srcem, svom moću, odanošću služiti Boga, človika. Boga človik još služi, nedilju k maši pojti ni velik trud, ali truditi se za svakoga, svaki dan, cijeli život, je mnogo mnogo teže.

Svi smo robi, neki su robi pineza i ih je ne malo, rob pila, vlasti. Človik, ki ne služi Boga, nastane rob samoga sebe, svojih strasti, svoje dike i misli da je on najbolji, kad je ovo ono učinio. Ali kao pisac Gárdonyi piše „biti rob Božji“, ki je rob Božji, ta je slobodan. A ki ne sliši Bogu, je rob svega toga, ča je ovde napomenuto. Peter Pázmány piše: Gdo se Boga ne boji, se boji svakoga, a ki se Boga boji, se ne boji nikoga, jer Bog je s njim. Kako je rekao sv. Štefan kralj, kad ga je htio jedan Ugar pogan usmrtiti: Ako je Bog s manom gdo more biti protiv mene, i kad je ovo pogan to čuo, pobignuo je.
Ali se ufati u Božju pomoć znači: Pomozi si i pomoć će ti Bog. Bog i ja zajedno donesemo sād, uspjeh.
Ufati se u Božju providnost. Ne strahovati, ne biti zabrinuti, ne zdvajat, jer zdvajanje nam pokvari cijeli dan još i cijelu noć. Biti napomoć svim. Ne čekati velike stvari, jer velike stvari su nam pred vrati, ne tribamo je iskati, a to su nevoljni, bolesni, zaostavni, zanemareni. Jezuš je rekao: Ča ste ovim najmanjim učinili, meni ste učinili, a ča niste ovim najmanjim učinili, ni meni niste učinili. Jezuš se identificira s ovimi poslidnjimi, a to moramo činiti, s timi poslidnjimi se moramo identificirati, jer nek on je u blizini Božjoj, ki je u blizini ovih nesrićnih. Ovo su najveće stvari, ovo je naša najveća zadaća, biti u pomoć ovim nesrićnim. Ne iskati velike stvari, jer ovi mali neznati, zanemareni su najveći velikani, ki od nas pomoć čekaju. Blažen je on, ki o ovih sanja, kim ovi najmanji ležu na srcu, a ne velike stvari, ke ljudi rado išću i veličaju.
Prvobitna zadaća nam je duh, duša. Išćite najprvo Boga i njegovo kraljevstvo, a to drugo će vam se sve nadodati.
Već vjere, već ljubavi, već ufanja, i bit ćemo srićniji, veseli jur na ovom svitu.
U ruki Božjoj smo, iz njegove ruke, ku drži nad nami nemoremo ispasti, izvan ako se zbog naše nemarnosti iskinemo od Njega.
Braća, dvim gospodarom ne moremo služiti. Zato nek Bogu služimo. Amen.