Folklorno društvo Koljnofa uz suorganizaciju Hrvatske samouprave Koljnofa je prošlu nedilju, 20. novembra pozvalo na jubilarnu svetačnost, na koj su se spomenuli o početki folklornoga djelovanja u selu.
KOLJNOF – Peljač priredbe i jedan od glavnih organizatorov, Petar Mogyorósi je na početku pozdravio časne goste: Franja Grubića načelnika sela, Marijanu Pajrić predsjednicu Hrvatske samouprave Koljnofa, Agnjicu Sarközi direktoricu škole, Čilu Walter peljačicu čuvarnice, Franja Pajrića direktora u mirovini, Gábora Szarku novoga farnika sela, fra Božidara Blaževića peljača Hrvatske misije i Iva Šeparovića pastoralnoga asistenta.
Program su počeli Koljnofski tamburaši pod peljanjem Zoltána Korlátha s poznatimi koljnofskimi jačkami ki su na snimka CD-a tamburašev.
Da je u selu potencijala i podmlatka se je vidilo u predstavi školske dice. Prvo su školari, učeniki 7. razreda predstavili igrokaz o tamburi u Koljnofu s kim su prošlu srijedu uspješno nastupili i zadobili veliku čestitku od peljačice Metodičkoga i pedagoškoga centra u Santovu na festivalu »Croatiada«. Igrokaz je napisala i za- vježbala s dicom učiteljica Biserka Brindza.
Da je učnja sviranja na tamburi u najbolji ruka u koljnofskoj školi se vidi i na nastupu školskih tamburašev, ke izvrsno pelja učiteljica Sabina Balogh. Dica s oduševljenjem stoju na pozornici a to su i pokazala u okviru predstavljanja igrokaza. Buran aplauz publike je osvidočenje i priznavanje učiteljem da dobro djelaju svoj posao s dušom i srcem.
A da je to isto i kod tancanja su mogli viditi i kod nastupa 3. razreda, ki su predstavili „Medjimurske tance“. Za njimi su na pozornicu došli najveći iz čuvarnice, ki su s odgojiteljicami predstavili splet dičjih pjesam i tancev. Školsku dicu i najmanje u čuvarnici stručno pelja Nikoleta Gati.
Oživljenje i spajanje klapov
Za nekoliko ljet pauziranja su slijedile članice Ženske klape Golubice, ke su predstavile gradišćanske narodne jačke. Po ženskoj je slijedila Muška klapa, ka je prva bila u Gradišću i sredinom devedesetih ljet izdala svoj nosač zvuka s naslovom »Hrvat sam«.
Potpuni povijesni trenutak je slijedio onda kada su dvi klape skupno pjevale na koljnofski daska. Tambura je počela a tambura je završila jubilarni program. Tamburaši bez imena su zasvirali na kraju priredbe. Njih moremu jur viditi i slušati širom Gradišća na različni fešta.
Peljač priredbe se je u okviru programa spomenuo na nažalost jur pokojne peljače folklornih skupin: na Gellerta Tihanyija, na Ladislava Horvátha za svakoga poznatoga „Laci bácsija“ i na koljnofskoga pjesnika Matu Šinkovića.
Bogat i izvrstan program zrcali veliku skrb za hrvatski jezik i kulturu u takovom selu, kade je hrvatska rič bila svenek prisutna. Čestitka i podupiranje publike je došla i na kraju, kada su svi nazočni folkloraši od najmanjih i najvećih skupno otpjevali završnu jačku u pratnji Koljnofskih tamburašev.