Kuratorij Hrvatskoga cent­ra, u kom su zastupana različna društva pod ovim krovom, je jednoglasno odlučio, da će Tomi Krojeru povodom ovoga njegovoga ju­bileja 70. rodjendana, i povodom nekoliko još zbočnih jubilejov i kao znak zahvale priznanja a uza to i u ufanju na daljnji njegov angažman za svoje u Beču, dodiliti »Počasno čla­n­stvo Hrvatskoga centra«. To je uz povelju, zahvalnicu vezano i za skulpturu iz umje­t­ničke djelaonice keramičarke Anice Košćan i kaže različne motive iz naše tradici­onalne hrvatske kulture.

BEČ — Kanonika mons. Tomu Krojera su častili nedi­lju, 21. junija po sv. maši ku je opet služio po dugoj stanki zbog koronakrize u Hrvatskom cen­t­ru u bečkoj Schwindgasse 14. Kako je kurator u Hrvatskom centru, Petar Tyran rekao u sv­ojem hvalospjevu jubilaru T. Krojeru uz ostalo „…2002. od­nosno 2003. ljeta kad smo se naticali za »Putujuću celjan­sku Mariju« po ideji tadašnje „Celjanske braće“ ka se je bi­la vratila sa shodišća piše u Ce­lje i nas ovde u kafiću nago­varala zač ,M­arica’ ne bi mo­gla doj­ti i k nam u Beč, počela je uža suradnja s tadašnjim odgovo­r­nim za hrvatska shodišća Dijeceze To­mom Krojerom.

Kako se je pak ispostavilo, i u tom je Tome kao pastir čuvajući gledao na hrvatska ov­ca u Beču u svojoj ulogi kao odgovorni za hrvatska shodiš­ća uticao na to, da — prem te­ških otporov s različnih stran — ta „hrvatski“ kip, kopije C­e­ljanske Marije ipak dojde u Beč, simo u Hrvatski centar, u Schwindgasse14. I dobro je bilo tako! Konačno su uvidili i pater Augustin i s njim brojne žene uza njega i njegovoga najužega kruga, ke su se bojale bogzna čega, da je to bila dob­ra odluka. Ljeto dan su se ov­de uz »Putujuću celjansku Ma­riju« sastajali Hrvati i Hvatice Beča, ali iz svih krajin Gradišća i iz susjednih zemalj. A vrhunac i za patera Augustina i za vjersku zajednicu u Beču bez sumnje je bila hrvatska ma­ša 2004. ljeta u Štefanskoj katedrali s kardinalom Christophom Schönbornom i s kih 1.500 vjernikov i vjernic i uz muzičku pratnju i hrvatskoga ansambla Lado. Morebit će se to kašnje koč još dovoljno vridnovati i postaviti na pravo mjesto u povijesti gradišćan­skih Hrvatov u Beču.“

Kako je Petar Tyran naglasio nadalje, „…Da bi tada bio znao za njegovu važnu ulogu, ne bi išao kovačiću nego veljek kovaču. No, i to je dobro pro­š­lo — i uz Tominu pomoć, i nje­gov pozitivni uticaj i odluku u korist naše želje i prošnje. Dra­gi Tome, na svaki način Ti za­to još jednoč posebna hvala i Bog plati.“

Pri ovoj prigodnoj svetačn­o­sti sa svojimi vjerniki pred svim i iz Kluba seniorov, „Celjan­ske braće“ i funkcionarov Hrvatskoga centra Tome Krojer je primio brojne čestitke i do­bre želje kao i poklone. Kako je Petar Tyran nadodao u svojoj laudaciji „…Po smrti patera Augustina Blazovića je Tome preuzeo dušobrižničtvo za gra­dišćanske Hrvate u Beču sa septembrom 2005., paralelno s funkcijom farnika u Cindrofu a pak kašnje i Klimpuha.

Prvu mašu u Beču u toj svojoj novoj funkciji je služio na Hrvatskom kiritofu kod kapele sv. Ane u Pemskom Prateru, 18. septembra 2005., ljeta a — ka­ko su tada pisale HN — „… Za 29. septembra je odredjen termin, kada ćedu se zastupniki bečkih Hrvatov i Hrvatic u Hrvatskom centru sastati s Tomom Krojerom, da se dog­o­voru o daljnjem postupanju u pogledu na vjerski život ove h­rvatske fare, ka je po potencijalnom broju vjernikov najve­ća med Gradišćanskimi Hrvati.“

Tyran je s pogledom na br­zi tijek vrimena zapitao „Nije li to bilo stoprv prikčer? A sada je prošlo jur 15 ljet od toga!? Dakle, to je isto mali jubilej! Ali je tih 15 ljet dovoljno, da je postao ,naš farnik’ i da se čini, barem mladjim od nas, da je jur oduvijek peljao shodišće k Mariji u Zelenom u Pra­teru, da je Petrova crikva ,naša’ crikva a da se u Hrvat­skom centru moremo podičiti s tim, da smo uz sve ostalo u odredjeni vrimenski razmaki i — crikva. Bez škamljov i tur­ma za zvonom, bez orgulj i ka­ntora, ča bi bilo za rješiti — ali zato sa stolci u teploj dvo­rani. A krčma za pomašnicu je samo pol kata diblje.“

Slavlje je završilo uz jačke, bife i druženje uz „pomašni stol“ u kafiću Centra.

(uredn.)