Kuratorij Hrvatskoga centra, u kom su zastupana različna društva pod ovim krovom, je jednoglasno odlučio, da će Tomi Krojeru povodom ovoga njegovoga jubileja 70. rodjendana, i povodom nekoliko još zbočnih jubilejov i kao znak zahvale priznanja a uza to i u ufanju na daljnji njegov angažman za svoje u Beču, dodiliti »Počasno članstvo Hrvatskoga centra«. To je uz povelju, zahvalnicu vezano i za skulpturu iz umjetničke djelaonice keramičarke Anice Košćan i kaže različne motive iz naše tradicionalne hrvatske kulture.
BEČ — Kanonika mons. Tomu Krojera su častili nedilju, 21. junija po sv. maši ku je opet služio po dugoj stanki zbog koronakrize u Hrvatskom centru u bečkoj Schwindgasse 14. Kako je kurator u Hrvatskom centru, Petar Tyran rekao u svojem hvalospjevu jubilaru T. Krojeru uz ostalo „…2002. odnosno 2003. ljeta kad smo se naticali za »Putujuću celjansku Mariju« po ideji tadašnje „Celjanske braće“ ka se je bila vratila sa shodišća piše u Celje i nas ovde u kafiću nagovarala zač ,Marica’ ne bi mogla dojti i k nam u Beč, počela je uža suradnja s tadašnjim odgovornim za hrvatska shodišća Dijeceze Tomom Krojerom.
Kako se je pak ispostavilo, i u tom je Tome kao pastir čuvajući gledao na hrvatska ovca u Beču u svojoj ulogi kao odgovorni za hrvatska shodišća uticao na to, da — prem teških otporov s različnih stran — ta „hrvatski“ kip, kopije Celjanske Marije ipak dojde u Beč, simo u Hrvatski centar, u Schwindgasse14. I dobro je bilo tako! Konačno su uvidili i pater Augustin i s njim brojne žene uza njega i njegovoga najužega kruga, ke su se bojale bogzna čega, da je to bila dobra odluka. Ljeto dan su se ovde uz »Putujuću celjansku Mariju« sastajali Hrvati i Hvatice Beča, ali iz svih krajin Gradišća i iz susjednih zemalj. A vrhunac i za patera Augustina i za vjersku zajednicu u Beču bez sumnje je bila hrvatska maša 2004. ljeta u Štefanskoj katedrali s kardinalom Christophom Schönbornom i s kih 1.500 vjernikov i vjernic i uz muzičku pratnju i hrvatskoga ansambla Lado. Morebit će se to kašnje koč još dovoljno vridnovati i postaviti na pravo mjesto u povijesti gradišćanskih Hrvatov u Beču.“
Kako je Petar Tyran naglasio nadalje, „…Da bi tada bio znao za njegovu važnu ulogu, ne bi išao kovačiću nego veljek kovaču. No, i to je dobro prošlo — i uz Tominu pomoć, i njegov pozitivni uticaj i odluku u korist naše želje i prošnje. Dragi Tome, na svaki način Ti zato još jednoč posebna hvala i Bog plati.“
Pri ovoj prigodnoj svetačnosti sa svojimi vjerniki pred svim i iz Kluba seniorov, „Celjanske braće“ i funkcionarov Hrvatskoga centra Tome Krojer je primio brojne čestitke i dobre želje kao i poklone. Kako je Petar Tyran nadodao u svojoj laudaciji „…Po smrti patera Augustina Blazovića je Tome preuzeo dušobrižničtvo za gradišćanske Hrvate u Beču sa septembrom 2005., paralelno s funkcijom farnika u Cindrofu a pak kašnje i Klimpuha.
Prvu mašu u Beču u toj svojoj novoj funkciji je služio na Hrvatskom kiritofu kod kapele sv. Ane u Pemskom Prateru, 18. septembra 2005., ljeta a — kako su tada pisale HN — „… Za 29. septembra je odredjen termin, kada ćedu se zastupniki bečkih Hrvatov i Hrvatic u Hrvatskom centru sastati s Tomom Krojerom, da se dogovoru o daljnjem postupanju u pogledu na vjerski život ove hrvatske fare, ka je po potencijalnom broju vjernikov najveća med Gradišćanskimi Hrvati.“
Tyran je s pogledom na brzi tijek vrimena zapitao „Nije li to bilo stoprv prikčer? A sada je prošlo jur 15 ljet od toga!? Dakle, to je isto mali jubilej! Ali je tih 15 ljet dovoljno, da je postao ,naš farnik’ i da se čini, barem mladjim od nas, da je jur oduvijek peljao shodišće k Mariji u Zelenom u Prateru, da je Petrova crikva ,naša’ crikva a da se u Hrvatskom centru moremo podičiti s tim, da smo uz sve ostalo u odredjeni vrimenski razmaki i — crikva. Bez škamljov i turma za zvonom, bez orgulj i kantora, ča bi bilo za rješiti — ali zato sa stolci u teploj dvorani. A krčma za pomašnicu je samo pol kata diblje.“
Slavlje je završilo uz jačke, bife i druženje uz „pomašni stol“ u kafiću Centra.
(uredn.)