Prošli tajedan se je u Hrvatskom centru u Beču održao prvi hakovski večer 2022. ljeta, ki je HAK posvetio posebnoj temi, naime rodnoćutljivomu jeziku. Kroz večer su peljale Tereza Grandić i Marica Zvonarić.
Jur skoro dvoja ljeta dugo se moderatorice večera, Marica Zvonarić i Tereza Grandić, u hakovskom časopisu Novi Glas bavu tematikom rodnoćutljivoga jezika u gradišćanskohrvatskom jeziku i s tim su pokrenule važno tematsko polje i diskurs. Pri sastavljanju serije „Mladi antropos“ je Marica Zvonarić naime uptila, da je rodnoćutljiv jezik unutar naše narodne grupe skoro nepoznata stvar, i se jezično samo jako slabo koristi. Norma je naime do sada bio generični muški rod — žene su u ovom slučaju sobom mišljenje, tako se je barem svenek reklo.
Marica Zvonarić se je nato počela intenzivnije baviti ovom tematikom i izvidila da su različne študije dokazale, da žene u ovom generičnom muškom rodu nisu svenek sobom mišljene. Zvana toga se je za nju stavilo pitanje, kako bi se mogli inkludirati i nebinarne osobe u jeziku i počela preuzeti varijante rodnoćutljivoga jezika iz nimškoga.
Skupa s Terezom Grandić, ka je dijelom odgovorna za lektorat Novoga glasa, su onda izdjelale nekoliko mogućnosti, kako bi se mogao korisiti rodnoćutljiv jezik u gradišćanskohrvatskom jeziku. Glavna namjera i cilj je bilo stvorenje varijante, ka inkludira i nebinarne ljude. Tako se je probila dvotočka, ka se stavi po korijenu riči — na primjer četir:e mlad:e štu- dent:ice.
Diskutantice iz različnih područjev
Da bi se tematika rodnoćutljivoga jezika rasvitila iz različnih pogledov, je Hrvatski akademski klub pozvao tumačicu Anu Mariju Jahns-Milodanović, autoricu Doroteju Zeichmann i učiteljicu za etiku i hrvatski jezik Zrinku Reiter-Kinda na diskusiju.
Velik faktor u vezi s rodnoćutljivim jezikom, u tom su si bile sve na podijumu složne, je čitljivost. U pravnom jeziku i na sudu na primjer je norma još svenek generični muški rod odnosno je kosacrta maksimum ča se more najti, tako Ana Marija Jahns-Milodanović ka djela kot sudska tumačica za bosanski, hrvatski i srpski jezik. Za nju osobno se pitanje rodnoćutljivoga jezika još nije stavilo jer jednostavno poslovno još nije imala takov slučaj - nasuprot: Uopće u usmenom prijevodu si more predstaviti da je rondoćutljiv jezik problematičan. Tako misli na primjer, da bi se rič „študent:ice“ jednostavno prevodila kot „Studentinnen“, ča bi naravno bilo krivo.
Autorica Doroteja Zeichmann iz Klimpuha je u vezi s tim natuknula proces normiranja. Tako bi za nju pred svim bilo važno, odlučiti se za jednu varijantu korišćenja rodnoćutljivoga jezika. Tako je Zeichmann istaknula, da jezik zrcali naše društvo; „ćut“ je pri tom za nju ključna rič, ka se ne smi zanemariti. U ostalom ostaje korišćenje rodnoćutljivoga jezika ali svakoj autorici i svakomu autoru samomu prepušćano. Ona da si na primjer ne more predstaviti ga koristiti u liriki, iako je jur pokusila nekoliko rješenja najti. Drugačije to vi-di u vezi s prozom, ovde se polag nje more rodnoćutljiv jezik jako dobro ugraditi.
Zrinka Reiter-Kinda, ka podučava etiku i hrvatski jezik na Trgovačkoj akademiju u Željeznu, ima kroz nje predmete dva različne poglede na ovu temu: Za školarice i školare hrvatskoga jezika kot strani jezik, bi bilo korišćenje i učnja rodnoćutljivoga jezika jako komplicirano i zato teško za ostvariti. Na drugu stran, iz pogleda etike, je ovo velika i važna tema za sadašnjost, ali pred svim i za budućnost. Bilo i još uvijek je normalno, da se koristi generični muški rod, ali to ne triba tako ostati, jer se naš jezik isto tako dalje razvija kot i naše društvo, tako Reiter-Kinda. Upozorila je na to, da žene u prošlosti nisu smile djelati ili nisu smile imati kreditne kartice; sve to se je u medjuvri- menu minjalo, a to je i dobro tako. Jezik je naime i dio ravnopravnosti, a iako rodnoćutljiv jezik moguće nije svenek vidljiv, važno je pred svim, da si je društvo toga svisno. Diskurs je zato čuda važniji i već vridan, nego kakova norma, tako angažirana učiteljica dalje.
Plodna diskusija i zanimljivi aspekti
Uz zanimljiv uvod moderatorice Marice Zvonarić i Tereze Grandić je diskusija, kot i razgovor, bila vrhunac večera. Razvijala se je plodna diskusija s različnimi važnimi natuknicami, idejami i mišljenji. Škoda je ada, da se priredba nije kazala na internetu, kade bi imala još veći doseg i bila moguće i kasnije još dostupna za zainteresiranu publiku.
Ka varijanta rodnoćutljivoga jezika će se konačno probiti u našem društvu, će se u budući ljeti i desetljeća stoprv dokazati. Tereza Grandić i Marica Zvonarić su na svaki način otvorene za nove ideje i reakcije na ovu tematiku i diskusiju, ku su one tako mjerodavno sobom oblikovale i te- matizirale. U ostalom se moramo njim zahvaliti, ne samo za angažman i na stvorenju mogućnosti korišćenja rodnoćutljivoga jezika na gradišćanskohvatskom, nego i da su kot jedne od prve s ovom tematikom stupile u javnost i naše društvo upeljale u ovo tako važno područje.