Dragi štitelji i drage štiteljice Hrvatskih novin, dajem Vam zbogom s ovoga mjesta u ovi naši novina. Došao je čas da završim svoju službu za Vas i da Vam svim velim bogplati i lipa hvala za Vašu vjernost i meni ali pred svim ovomu našemu skupnomu tajedniku, na čijem čelu sam smio biti punih 40 ljet dugo.

S današnjim danom sam navršio 68 ljet – i to je krajnje ča su mi poslodavci, Ministarstvo prosvjete kao i Direkcija za obrazovanje u Gradišću omogućili da vršim ovu zadaću kao „živa subvencija“. Tim je konačno ukinut zadnji ovakov konstrukt iz časov kancelara Sinovca i zemaljskoga poglavara Keryja. Po HKD-u, Prezidiju i Hrvatskoj sekciji Pastoralnoga ureda sada i HŠtD odnoso HN zgubljaju svoju „živu subveciju“. Namjesto toga je stupio drugi financijski konstrukt, naime HN iz saveznoga lonca dostaju znatno višu financijsku potporu nego još pred dvimi ljeti i tim je moguće zaposliti dvi urednice i jednoga urednika.

Stati 40 ljet na kormilu Hrvatskih novin ostavilo je svoje trage i slijede – ne samo na novina i na čitatelji i čitateljica, nego i na meni kao glavnom uredniku. Ali su to daleko najveć pozitivni utiski, doživljaji, iskustva a pred svim i širenje svisti, znanja i spoznanja, poznanstav i prijateljstav, do kih drugačije najvjerojatnije nikada ne bi došao. Za to sam zahvalan – i onim ki su me „podigli“ u ovu funkciju, onim ki i ke su s manom išli na ovom putu i me sprohadjali, podupirali i hrabrili a ne na zadnje se i s manom veselili svaki petak, kad su novine imali u ruka.

Kad je 1983. ljeta HKD izborio takozvanu „živu subvenciju“ za sebe, krenuli smo i mi tim putem i konačno se je predsjedničtvu HŠtD-a ugodalo da me najprvo nagovori za ov posao a onda i zaposli kao stalnoga urednika, ki će biti plaćen skupa od Savezne i Zemaljske Vlade.

Postali smo samostalni, imali smo svoj ured u svojem domu, išli smo dužičak i trnovit put dokle smo nastali „novine svih Hrvatov i Hrvatic“ u Gradišću i izvan, bez razlike kamo ili komu oni pripadaju. A ta napor se je isplatio i je kulminirao u tom, da je hrvatski Savjet za narodnu grupu pred dvimi ljeti jednoglasno odlučio da ćedu HN ubuduće biti tzv. „Leitmedium“, dakle glavni tiskani medij gradišćanskih Hrvatov.

Upornim djelovanjem postajale su HN sve otvorenije i šarenije. Niti su bile live niti desne, a niti klerikalne ili antiklerikalne. A kako se danas po 40 ljeti stoji? Mislim da smo uspili, u ufanju da sam i ja nešto mogao doprinesti. A danas već nigdor ne pita je li su novine desne ili live, svaki more u nji pisati o svačemu, samo bi to tribalo biti korisno za razvitak i opstanak nas Hrvatov i Hrvatic u Gradišću, Beču, Madjarskoj, Slovačkoj, Češkoj i bilo kade živimo i obitavamo.

A ne na zadnje: Ostanite vjerni mojim nasljednikom!