Poremećeni, pokvareni odnosi med Austrijom i Madjarskom nisu nikomu na korist, niti Austriji ne niti Madjarskoj ne, a gor ne Gradišću i kamo li Hrvatom i Hrvaticam s ove i one strane granice. Ne bi ni čudilo, ako bi gradišćanski političari bilo ke su narodnosti ili bilo ki im je materinski jezik, najvjerojatnije još najbolje razumu madjarskoga premijera Viktora Orbána.

Ovoga pravoda „odlikuje“ tipična madjarska tvrdoglavost – kako su mogli reći naši stari, ki su još odrasli u Ugarskoj, dakle ugarskom dijelu Monarhije i ki su se još dobro spomenuli madjarskoga pritiska na sve narodnosti u toj zemlji, u tom orsagu. Pripadniki drugih nego madjarskih narodnosti su smili i mogli obdržati svoj jezik i svoju kulturu, samo da su bili vjerni i ostali vjerni madjarskoj naciji. Tadašnji zapadnougarski Hrvati i Hrvatice su to očito mogli, i uz pomoć Katoličanske crikve su si očuvali i svoj jezik i svoju kulturu i svoj „hrvatsko-madjarski“ (ili obrnuto) identitet. Ta identitet pravoda nije imao nikakove veze s hrvatskim identitetom ako pogledamo na relativno mladu državu Hrvatsku. A ti tadašnji zapadnougarski Hrvati su i svenek stali uz Ugarsku a ne uz Austriju, a zato su se borili i protiv Jelašića, ki se je borio na austrijskoj strani. Jedan mali maljuckasti dokaz za to moremo danas još najti u nadimku Frakanavcev, naime „Tukavci“, jer su tukli, ubili nekoliko Jelačićevih hrvatskih vojakov, ki su zabludili i prošli kroz hrvatsko ali madjarski orijentirano selo.

Ali ča to sve ima za veze s današnjim madjarskim premijerom Viktorom Orbánom i njegovimi stalnimi natezanji s Austrijom, u momentu najveć s kancelarom Nehammerom ili ministrom Karnerom, ki stoju na čelu Narodne stranke? Zato kad ne razumu madjarsku dušu, kad im je tudja, nepoznata tisućljet stara madjarska povijest i kad su Austrijanci – u medjuvrimenu i Gradišćanci a s njimi i Hrvati i Hrvatice mladje generacije – potpuno orijentirani prema Zapadu, a o samo par kilometrov odaljenom „Istoku“ nimaju pojma, negirajući i odbijajući svoju vlašću povijest. Naša povijest – i to cijeloga Gradišća – do 1921. nije austrijska nego madjarska. Gdo to još zna i koga to još zanima?

Socijaldemokrat Doskozil to vjerojatno još najbolje more prepoznati i ocijeniti. Ne na zadnje i zato jer on živi u direktnom susjedstvu s Madjarskom, a da ne govorimo o nami Hrvati. Naši živu i ovde i onde a sve manje razumu jedni druge. A to se tiče manje jezika, nego političkoga uvjerenja i svitonazora. A upravo Gradišćanci bi bili predestinirani da rasteretu stalna natezanja med Austrijom i Madjarskom, da Orbánu pokažu da nije niti ne more biti sve dobro ča djela, ali da u isti čas razjasni, zač se svega dogadja u Madjarskoj, ča ljudi s ovkraj granice već ne moru (kanu) razumiti!