Po prvoj, po broju prodanih knjig toliko uspješnoj knjigi »Kopftuchmafia« kabaretista Tomasa Stipšića, je koncem 2020. ljeta izašao drugi „stinjački krimi“ — kako piše u podnaslovu — imenom »Uhudler-Verschwörung«.

Glavni inspektor Živković, drugačije zaposlen u Željeznu, na svojem slobodnom danu slučajno naleti na policiju, ka uprav pregledjuje mjestočina. U Burgavi je naime umro vinar Alois Stipšić u svojoj staroj pivnici punoj Uhudlera. Stipšić, rodom iz Stinjakov, je bio jedan od dvih velikih producentov Uhudlera, a brzo se ispostavlja, da nije umro prirodnom smrćom. Uz pomoć znanja tzv. „Kopftuchmafie“, dakle svoje majke, imenom Baba, i nje prijateljic Hilde Rešetarić i Rezle Grandić inspektor Živković počinje istraživati na svoju ruku.

Ča je bila u prvom dijelu stinjačka svadba, ov put je Uhudler. Autor Stipšić je opet izabrao tipično južnogradišćanski element, ki stoji u sredini pažnje. Ali pokidob se na Stinjaki ne uzgaja Uhudler, se je kot i u prvom dijelu umorstvo dogodilo u bližoj okolici naime u Burgavi. Knjiga je puna lokalnoga kolorita: Inspektor Živković se vozi iz Burgave, prik Fratrovoga Sela u Santalek, prik Lovrenca u Ličištrof i opet najzad na Stinjake. U ovi seli se inspektorova majka — s za hrvatskogovoreću publiku morebit čudnim imenom Baba — i nje prijateljice naravno dobro putu.

Ljudi se znaju. A tako čitatelji tih regijov imaju mogućnost, da ganjaju, ki je mogao biti pretkip za pojedine like. Knjiga se jako lako i friško čita. Malo duži večer bi morao biti dost, da se dozna umornika. Da je uprav hrvatska rič, ključ za rješenje umorstva, je osebujno iz perspektive gradišćanskohrvatske publike veselje. Upletenje hrvatskih riči ili tekstov se je u prispodobi s prvim dijelom čuda bolje ugodalo. Moglo se je u prvom dijelu još štati tekst jačke „Oral jesam oral“ prez dijakritičkih znakov i očigledno prez lektorata, se u ovom novom dijelu takove falinge već nisu stale. »Uhudler-Verschwörung« je laki, zabavni krimi, ki predstavlja regiju okolo Stinjakov širjoj publiki.