U naši vrti raste već ka kitica ili raslina, ka se u divljini ne bi našla, ali ke se sad zbog promjene klime širu na lapti.
Nedavno sam na putu kroz stinjačku lozu po prvi put (svisno?) srela lovorvišnju (Prunus laurocerasus). To je ov zimzeleni grm, ki raste u skoro svakom vrtu. A u zadnje vrime i u svitli loza ili drugi površina. Isto valja za zlatnice (Solidago), ke u gredici uz moje povrće u medjuvrimeno jur gledam s nepovjerenjem: Će se vaše sime preobladati sve suhe sinokoše za našimi vrti? Sad će si morebit gdo misliti, zač je to tako. Zač se more ova lovorvišnja ili ova Zlatica tako friško proširiti. Stvar je čisto jednostavna. Nimaju neprijatelje i konkurenciju, ki bi je malo zaustavljali u pro- širenju.
INVAZIVNI NEOFITI – Invazivni neofiti je zovu eksperti. Neofitov, ada novih raslin, je jako čuda u Europi. Orih, jabuke ili grojze su ljudi isto stopr iz Azije doprimili u Europu. A po otkrivanju Amerike došli su med ostalim krumpiri, kukorica i paradajzi na naše lapte. Neofiti po sebi ada nisu problem. Nasuprot, oni obogatu floru i vrte i daju nove mogućnosti. U vezi s minjanjem klime će još i biti važno, da se ziberu rasline, ke bolje podnosu sušu i vrućinu. A to valja za poljoprivredu kot i za ukrasni vrt. U sridnjoj Europi iznaša udio invazivnih neofitov circa 0,2% flore, konkretno je to kih 40 raslin. Prez neprijateljev i konkurencije se nekontrolirano širu, zatišću druge rasline i prouzrokuju škodu za poljoprivredu i lozarstvo. Koč-toč naškodu još i človičjem zdravlju. Najpoznatiji primjeri su Japanski dvornik (Reynoutria japonica), ki pretvori ubrove rijeke u guste džungle ili Ambrozija (Ambrosia), ka se širi na polji i puti i koj se človik u cvatućem obliku najbolje samo maskom i rukovicami približuje (i ju onda najbolje ispukne), jer naškodi pluća i prouzrokuje ružne osipe na koži. Zato bi se ambrozija na primjer morala javiti upravnim organom. Postoju i različne privatne akcije, ke pokušavaju smanjiti proširenje raslin, a to redovitom košnjom, iskopanjem ili pokrivanjem površine črnimi folijami.
OPSKRBA ZA BUDUĆNOST – Zatiskanje tih raslin, medjutim, već nije moguće. Čim važnije bi bilo, da se u budućnosti gleda, da se čim manje invazivnih neofitov širi u naši regija. Velika odgovornost sliši pritom vrtljarstvu i vlasnikom privatnih i javnih vrtov. Broj invazivnih neofitov, ki su ušli iz vrta, nije malen. Vidi moje primjere lovorvišnje i zlatnice na početku. Pitanje je, je li tribamo takove vrsti u vrtu. Ako glasi odgovor da, tribaju vlasniki barem znati o posljedica. Morebit će se onda skrbiti, da je porižu veljek po cvanju ili da gledaju da ne nadmašu cijelu gredicu. Ako odgovor glasi ne, onda triba iskati druge rasline, ke morebit onda i pozitivno utiče na faunu u vrtu. Vrtljarstvo i dizajneri vrta bi onda mogli dati svoje i inscenirati rasline, ke do sada morebit nisu bile dost „lipe“ ili „egzotične“.