Literarni festival „Grenzenlos lesen/bezgranično čitati“ se ljetos priredjuje online s trimi epizodami, ki ishadjaju od aprila do junija. Druga epizoda, ka je izašla zadnji tajedan, se bavi literaturom narodnih grup i pokušava najti odgovore na pitanje: Ča je ta literatura uopće?

GRENZENLOS LESEN/BEZGRANIČNO ČITATI, gradišćanski internacionalni literarni festival kako piše na njevoj webstranici, stavio si je cilj probuditi opet zanimanje za čitanjem. U vezi s tim od 2016. ljeta priredjuju literarni festival, ovo ljeto u pogledu na koronapandemiju u online formatu. Videokoncept za literarni festival su si izmislili Laura Untner i Konstantin Vlašić, ki je izjavio, da kanu tehničkimi mogućnosti pokazati, da se literatura i digitalno jedan drugomu ne stanu na putu. Nadalje vidi u ovom formatu mogućnost, da se predstavljaju regionalne teme, ke u ovoj podrobnosti ne bi uspile u televiziju.

Festival se raščlanjuje na tri dijele, snimljene epizode, svaka posvećena jednoj drugoj temi. Serija se je započela s Amerikom i literaturom, ka se bavi iseljeničkim valom. Sada u maju je izašla druga epizoda o literaturi narodnih grup. Zato su si organizatori pozvali Katarinu Janošku, ka je u svojem romanu opisala povijest svoje familije — kako je iz familije Romov i familije ne-Romov nastala jedna familija. Ugarsku manjinu reprezentirao je prevodilac Clemens Prinz, komu, kako je rekao u epizodi, fali „Volkstum“, da bi bio gradišćanski Ugar. Gradišćanskohrvatske autorice i autore je zastupala Ana Šoretić. Autorica se ne kani suziti na hrvatski jezik, nego piše na dvi jeziki, s kimi je odrasla. Uz zastupnike povezane s autohtonimi manjinami Gradišća su si još pozvali Felixa Kohla, slavista na Gradačkom sveučilišću i eksperta za literaturu koruških Slovencev. Kot piše Vlašić u NOVOMU GLASU ONLINE, partneru festivala, je „prispodoba svakako dobra za gradišćanski svit“.

Prispodoba med manjinami — vjerojatno bi se mogla prispodobiti skoro svaka mikro literatura — je pokazala, da su izazovi ili negativniji problemi skoro svagdir isti. A iako se festival zove bezgranično čitati, su se diskutantice i diskutanti veljek od početka našli uz granicu, ku su svojimi argumenti pokusili prekoraknuti. Ograničuje na primjer čuda puti jezik odnosno pitanje na kom jeziku se triba pisati. Romska literatura u Austriji ima samo rijetke zastupnike — Janoška navodi Samuela Magoa — ki pišu na romskom jeziku. Čuda drugih, ki se pripisuju toj literaturi, sami već ne vladaju (dovoljno) svojim manjinskim jezikom. Kohl veli za literaturu Slovencev: „Ovi, ki objavljuju na slovenskom se odluču za jednojezičnost. Ovi, ki pišu na nimškom imaju različne prakse.“ Onde da postoji heterogena slika. Čini se, da odluka za jednojezičnost ograničuje. To misli i Ana Šoretić, ka ne vidi budućnost u jednojezičnom/hrvatskom pisanju. Krug štiteljev da je jednostavno premali. Ona jur od početka, zvana u igrokazi, piše na dvi jeziki. Nje način je unutar narodne grupe naletio na kritiku. Hrvatska autorica neka piše po hrvatsku. Ali pripisivanje jednoj, bilo koj, literaturi za nju nima smisla.

Uglavnom se cijeli razgovor kruži oko pitanja, ča je uopće literatura narodnih grup, gdo sliši tamo i gdo ne, a za koga se uopće piše. Kohl opominja, da takove klasifikacije skrivaju diskriminatorsku pogibelj, zato bi je tribao ostaviti. A Janoška i Prinz se pitaju, za koga se uopće piše. Šoretić dodaje, ča hasni, ako se po hrvatsku javče, kako čemerno nam ide? Prinz vidi pogibelj za cijelu literaturu. Naime i većina zgublja zanimanje za čitanje. To je ujedno i njegova želja, ku je svaki pozvani na koncu razgovora smio izraziti. Mladi neka se opet veselu čitanju i u tom neka najdu mir. Volja za svojim vlašćim jezikom dodaje autorica Ana Šoretić. Uz zanemareni jezik u pojedini mediji se more još toliko toga najti. To bi si željio i slavist Kohl. Naime omladinski roman u razgovornom jeziku o odrastanju u Koruškoj. On misli, da bi to privlačilo zanimanje mladih, a Prinz dodaje, da je gaelski opet popularniji otkad su prevodili SPONGEBOBA na ta jezik. Želje, ke se neka i u gradišćanskohrvatskom svitu ispunu.