U manjinskoj politiki mlini obično polaglje melju – ča to znači? Zastupničtvo manjin, ada različna društva tiraju uvijek jedno vrime ista potribovanja, su to koč bili tablice, se je zajednica u prošli ljeti fokusirala na školstvo, sprvine za Beč, u medjuvrimenu i za reformu elementarne pedagogike, ada pred svim čuvarnice. Pinez se tako i tako uvijek more – apsolutno opravdano – prositi već.

Zadnji tajedni vjerojatno i pod uticajem koalicijskih dogovorov je jedna druga tema opet došla na red: zastupničtvo. Prvi put svisno svidočila sam ovakovu diskusiju na Danu mladine, kade je pred svim Michael Bernhard od Neosov s podupiranjem zelene Voglauer potribovao novi sistem. Da to potribovanje dohadja od jedne od “nevelikih” strankov ne čudi. Vrimena črno-črljenoga proporca su najkasnije s prošlimi saveznimi izbori povijest. Morebit vidu strateginje i strategi med nami u ovom novom rasporedjenju moći mogućnost reformov Savjeta, ki je – kako to jedan od uključenih Niki Berlaković sam rado veli, gradjen na proporcu.

Zadnji tajedni su zato nudili bezbroj zanimljivih izjavov u vezi sa zastupničtvom manjin u austrijskoj politiki. Bivši predsjednik HAK-a – tradicionalno kritički prema sadašnjemu odlučujućemu gremiju Savjetu, zvao ga je gremij kasperlov. Rudi Vouk je potribovao u prinosu u Mittagsjournalu na OE1 drugo zastupničtvo manjin, ar da su manjine trenutno organizirane samo u društvi, a društva da imaju kompetencije kot svaki kegljaški klub. A uprav takovo društvo, naime Stalna konferencija predsjednikov i potpredsjednikov Savjetov dva dane prije toga potribuje, da se je zapiše u Zakon o narodni grupa, da bi mogla bolje i jače uticati na odredbe.

Ča u tom potribovanju nije riješeno: Gdo odlučuje? Člani Stalne konferencije, ali i člani svih Savjetov nisu odibrani, nego imenovani od Saveznoga kancelarstva.

Sad nije tako, da nije stručnjakov i stručnjakinj o narodni grupa. Ova kompetencija trenutno ne igra nikakovu ulogu za imenovanje. To nisu silom prilike ljudi, ki su dio manjine ili kakove stranke. To bi mogli biti ljudi iz različnih strukov, s i prez manjinske pozadine.

Najvažnije bi zapravo bilo, da se bavu tematikom, da su upućeni u znanstvena istraživanja o manjinski i osebujno manjinski jezični zajednica, da imaju pojma o manjinskoj politiki u drugi zemlja i da se ne zgledaju bilo kakovih političkih interesov nego čisto sebično gledaju samo na dobrobit narodnih grup.

Ovakov gremij bi pravoda značilo ekstremno minjanje za krajolik narodnih grup. Otajno nam je naime svim svisno, da su visoka podupiranja za kakove, zapravo komercijalno uspješne fešte ili za nedovršene, nekorišćene projekte neopravdana i prez koristi. Ostaje zanimljivo, gdo će se probiti.