Gradišćanskohrvatski govori i gradišćanskohrvatski književni jezik je bio naziv predavanja ko je Ive Sučić držao zadnji tajedan u ZIGH-u.

TRAJŠTOF — Srijedu, 13. oktobra, je Znanstveni institut gradišćanskih Hrvatov, kratko ZIGH, pozvao na predavanje Ive Sučića. Zaslužan slavist je predstavio publiki u Socijalnom centru Trajštofa gradišćanskohrvatske govore i gradišćanskohrvatski književni jezik.

Jezik i nogomet imaju ča skupnoga: Postoji toliko stručnjakov kot govoračev. Čim se pojavljuje neka novotarija, se jur javljaju prvi glasi. Tako je slavist Ivo Sučić počeo svoje predavanje o gradišćanskohrvatski govori i standardnom jeziku. On se kot slavist jur desetljeća bavi normiranjem gradišćanskohrvatskoga jezika i je vrhunski poznavatelj gradišćanskohrvatskih govorov.

Kot stručnjak je prošlu srijedu otpeljao zainteresiranu publiku u svit dijalektologije i opširno predstavio podjelu govorov kot i posebnosti pojedinih regijov i sel. Sučić je pri tom razumljivo i na jednostavan način razložio različnoga i skupnoga svih govorov.

Poseban akcent je stavio na akcentuaciju. Ovde je razložio, po čem se akcent u naši govori razlikuje i ča se je dogodilo u govori, kade se je ta staročakavski akcent premjestio najpr.

Svoje razlaganje je potkripiosa snimkami iz Morave do Čembe. Sa snimkom s otoka Hvara je Sučić pokazao, da postoju i u Hrvatskoj dijalekti, ki su još i dalje odaljeni od standardnoga jezika nego je to u Gradišću slučaj.

Situacija za govornike da je ipak drugačija. U Hrvatskoj su govorači svaki dan i svako vrime zaokruženi hrvatskim standardnim jezikom. Gradišćanske Hrvate, nasuprot, zaokružuju nimški, ugarski ili slovački jezik. Samo djelomično čuju gradišćanskohrvatski standardni jezik.

A ta jezik kot i svaki drugi standardni jezik se mora naučiti. Hrvatski jezik u Gradišću se ada približuje većinskim jezikom. Čujno je to na primjer kod akcenta, ki se u pojedini pozicija kod mladjih generacijov zgublja kot izgubljanje pojedinih nastavkov. Hruškov mjesto hrušak, divojkov mjesto divojak je sakrileg za starje uši i potpuno normalno za mladinu, se smije simpatičan Sučić, a i pred svim zrelija publika se smije.

Sučić pri koncu predavanja preporučuje veliku gramatiku, kade se more o svi ti pojava još čuda točnije čitati. Onde da se uvijek more najti zabavnoga i šalnoga: Za smijanje naime nije već potribno nego opširna gramatika.