Prilikom spomenpriredbe za duhovnika, prozaista i predsjednika HKD-a, rodjenoga Maloborištofca su referenti Nikola Benčić i Robert Hajszan potribovali muzej odnosno spomenmjesto za ovoga hrvatskoga velikana.

Mali Borištof – 22. aprila 1973. ljeta umro je duhovnik, pisac i aktivist za hrvatski jezik Ignac Horvat po prometnoj nesrići u Gornjoj Pulji. Tomu je ljetos 50 ljet. Povodom te obljetnice pozvalo je Hrvatsko kulturno društvo u nedilju, 16. aprila na spomenpriredbu pod naslovom „Ignac Horvat – u zrcalu svojega stvaralačtva” u rodno mu selo Mali Borištof.

Početak priredbe na cimitoru

Pred priredbom u općinskom stanu se je otpravila povorka od mrtvačnice do groba Ignaca Horvata, na čelu s velikoborištofskim načelnikom Martinom Karallom i predsjednikom HKD-a Stankom Horvatom. Kot jedini zastupnik hrvatskoga duhovničtva je umirovljeni Ante Kolić preuzeo blagoslavljanje vijenca, koga su općina i HKD položili na grob svećenika.

Na kratki je govorio Stanko Horvath o životu Ignaca Horvata, a isto tako i Ante Kolić o svoji doživljaji s pokojnim. Prem godinastoga vrimena je čuda ljudi došlo jur na ov prvi dio priredbe.

Predavanja stručnjakov

Priredbu su nastavili u maloborištofskom općinskom stanu u dvorani, ka je skoro premala bila, toliko publike je došlo. Većina slušateljic i slušateljev je vjerojatno još sama u mladosti upoznala aktivnoga duhovnika, ki je od 1938. ljeta do smrti bio farnik u Frakanavi.

Ali Horvat nije bio samo dugoljetni farnik Frakanave, djelovanje je počeo kade drugdir, naime na jugu Gradišća kot farnik Nove Gore i onda još filijale Pinkovca. Onde je bio 13 ljet i pokrenuo bezbroj inicijativov. Jedan, ki se je podrobno bavio stvaralačtvom Ignaca Horvata je Pinkovčan dr. Robert Hajszan, ki mu je posvetio disertaciju, ka je kasnije izašla u knjigi. Hajszan je u Malom Borištofu predavao o kulturnom djelovanju Horvata na jugu i pogledao si je jezik pisca (već o ovom predavanju u idućem broju HN).

U nastavi se je akademik dr. Nikola Benčić nadovezao na Hajszanovo predavanje i je na svoj živi način dodao anegdote i zanimljive pasaže iz Horvatovoga života. Pokazao je mnogovrsne uloge, ke je Ignac Horvat preuzeo za kulturni i vjerski žitak gradišćanskih Hrvatov. Jur u mladi ljeti je došao na red – zbog zapovidi Martina Meršića st. – pisati i urediti Kršćanske hrvatske novine. Iako su te po samo četiri broji skrahirale, Horvat je ostao pisanju vjeran. Zalagao se je za Hrvatske novine, uredio je bezbroj Gradišće kalendarov i njegovih prethodnikov i pisao je prozu, ka ga najveć istakne. Benčić je i ukazao na to, ča je još sve pokrenuo: Junačke i tamburaške grupe, študentsko društvo Rodobran, bio je već puti na čelu HKD-a i gajio je veze u Hrvatsku. Tako je i u Zagrebu izdao knjigu crtica „Gradišćanke” i je med drugim sudjelivao istaknutim etnologom Milovanom Gavazzijem.

Čitanja su pokazala Horvatov dar

Med dvimi predavanji su Krista Palatin i Monika Trimmel-Roženić štale dijele i pojedine crtice iz velikoga Horvatovoga opusa. Reakcije u publiki su pokazale, kako ovakovi opisi prostoga seoskoga života, kako ga je Horvat u svojoj mladosti još doživio, zabavljaju i ganu još danas ljubitelje starih, lipših časov. Ov Horvatov dar pretvoriti najjednostavnije dogodjaje u ganutljivu crticu nije izgubila aktualnost. Audio-knjiga s ovimi dvimi nadarenimi pripovidačicami bi sigurno i danas još naletila na interes.

Složnost s Horvatovimi jačkami

Maloborištofski zbor i tamburica su uokvirili i oblikovali priredbu s jačkami, ke već nisu u običnom programu svih hrvatskih grup Gradišća i se zato osebujno istaknu. Tako su na primjer predstavili jačke Ignaca Horvata, ke su slušatelje otpeljale i tekstom i melodijom u drugo vrime.

Mala izložba o Horvatu

Priredba, ka je durala dvi ure, nije samo vrimenski bila opširna. Publika si je mogla po predavanji, čitanji i muziki pogledati malu izložbu. Tu je sastavio jedan od inicijatorov ove priredbe Štefan Zvonarić. Izložba je u jednom ormaru pokazala objavljena književna djela od proze do dramov. Drugi ormar sadržao je privatne dokumente, svidodžbe i članke o duhovniku Horvatu. Neke slike su i dale uvid u rano 20. stoljeće i u mladost Ignaca Horvata.

Muzej o Horvatu?

Črljena nit spomenpriredbe u Malom Borištofu bila su potribovanja za muzejom o ovom značajnom aktivistu za hrvatski jezik. Tako je Benčić prispodobio Horvata s drugimi narodnimi pisci Petrom Roseggerom ili Istvánom Feketeom, po čijem uzoru je pisao Horvat. Veliki narodi bi već davno postavili spomenik ili muzej.

Benčić je još i Horvatovo Iz naše stare gore o dolasku i povijesti gradišćanskih Hrvatov povezao s Andrićevim romanom Na Drini ćuprija, za ku je Andrić dostao Nobelovu nagradu. Mate Meršić Miloradić, najistaknutiji pjesnik, da jur u Kemlji ima mali muzej o njemu.

Horvat da se more postaviti s njim u red kot najistaknutiji prozaist, je argumentirao Benčić, čije riči je publika veljek nagradila aplauzom. U isti smir išlo je predavanje Hajszana i kratki govor Zvonarića. Zvonarić je istaknuo, da se Maloborištofac Štefan Biric jur ljeta zalaže, da se Horvatov rodni stan, ki još dandanas stoji na glavnoj cesti, obnavlja i predjela u malu izložbu ili u dvoranu, ka se more onda i za druge kulturne priredbe koristiti. Biric, koga su onda prosili na pozornicu, je tomu samo dodao tužnim glasom: „Ar se bojim, da nas za 50 ljet već nije!” Načelnik Martin Karall je smijuć čestitao svim, kako su se dobro dogovorili u vezi s muzejom i obećao, da se jur djela na tom. Publika je opet aplaudirala.

Tereza Grandić, Kristijan Karall