Povijesna je činjenica, da svojčas 1921. ljeta priključenje tadašnje Nimške zapadne Ugarske Austriji prouzrokovalo diboki raskol med Hrvati ove regije. Znamo da su pred svim konzervativni i Katoličanskoj crikvi bliski Hrvati na čelu sa svojimi hrvatskimi farniki u već seljački usmireni dijeli zemlje većinom bili zato, da bi ostali u ugarskom dijelu nedavno propale Monarhije. U već industrijaliziranoj i politički livo orijentiranom hrvatskom stanovničtvu su bili većinom za Austriju. Moglo bi se i tako reći, da su manje školovani zagovarali priključenje „Esteraju“ a školovani i obrazovaniji su naginjali na ostanak u Ugarskoj.
Ako se je gdo barem malo bavio poviješću, onda je to jasna stvar: Gdo je kanio imati bolje školovanje a tim i bolje šanse u društvenom, gospodarskom i političkom, a po sebi razumljivo i crikvenom životu, mogao je to postignuti samo ako se je priklonio madjarskoj strani. Bilo je dosta teško postignuti više pozicije ako negdo nije bio Madjar, ali gdo se je pokazao kao vjeran i lojalan Ugarskoj, je ipak mogao postići dost visoke pozicije. A gdo je išao u više škole ili sjemenišća, onde je naravno madjariziran. A svi ovi više školovani a timi uticajniji ljudi zač bi bili za „Esteraj“ čiji državni jezik nimški nisu znali ili samo jako slabo i za ku su im Madjari trubili da onde haraju siromaštvo i glad?
Preložimo li tadašnju situaciju na današnjicu i ju zrcalimo i ju gledamo takorekuć naopako — za koga bi školovaniji i obrazovaniji ljudi danas glasali, ako bi (naravno hipotetski) išlo za priključenje današnjega Gradišća nekih od susjednih zemalj? Od činovnikov i učiteljstva znamo dovoljno, da najvećim dijelom zastupaju i zagovaraju državnu poziciju, stajališće oblasti i vlasti. To ča je u prošlosti bilo madjarizirano to je kasnije pak bilo germanizirano odnosno po 1945. ljetu austrificirano.
A u našoj povijesti, glede pred svim nekadašnju nimšku i hrvatsku narodnu grupu, nacionalnu manjinu u tadašnjem ugarskom dijelu Monarhije ili kako su tada obično rekli Nimce i Hrvate Ugarske — ovi nisu bili preveć niti obljubljeni niti ne poštivani.
Da, i Nimci su koč bili narodna manjina, jezična grupa u većinski madjarskom orsagu. No, kako se je madjarskim nacionalnim prvakom ugodalo uliti madjarsku svist i uvjerenje u ove ljude, kad su ih okrenuli u „Madjarone“, isto se je ugodalo po priključenju austrijskim „burgenlandskim“ agitatorom: uliti nimšku svist, uvjerenje — sada pred svim Hrvatom i Hrvaticam. Sada bi mogli govoriti o „Burgenlandžani“, ako bi bili upeljali ov pejorativni, većinski negativni izraz — iz gledišća svisnih pripadnikov narodnosti. Tada je obrazovanomu sloju Hrvatov madjarski bio razgovorni jezik — danas je nimški.