Mogli bi pitati „Ča imamo mi s Dolnjom Austrijom?“ ili još točnije „Ku vezu gradišćanski Hrvati imaju s rezultati zemaljskih izborov u Dolnjoj Austriji i zač nas, dakle, pere tamošnja črno-plava koalicija?“ Odgovor je jasan: Kako i sve čitatelje, slušatelje i gledatelje ostalih medijev, i naše čitatelje zanima sve ča se dogadja u zemlji, u državi i u puno širjem susjedstvu. Mi i na hrvatskom jeziku kanimo čitati i biti informirani ne samo o nami sami, nego i o dogadjaji izvan naših sel i naših društav i organizacijov.

Ali ima još i drugi odgovor na to hipotetski, zamišljeno stavljeno pitanje zač da nam Dolnja Austrija ide ča sputa i zač neka nas to zanima: Prvič su veliki dijeli današnje Austrije bili naseljeni s Praslaveni, od čega i dandanas još svidoči bezbroj toponimov, dakle nazivov mjest ali pred svim i rijekov. Kao primjer samo divovski brig Ötscher ki ima korijene u praslavenskom otac, ki se u vokativu naziva oče, dakle brig komu su se molili i pred kim su ljudi prije u predkršćansku dob imali strahopoštovanje. A od Oče već nije daleko do Ötscher.

Znamo da su znatni dijeli istočne današnje Dolnje Austrije bili naseljeni s Hrvati u 16. stoljeću, tako npr. Bečki kotao (Wiener Becken), sela na zapadnom obronku Lajtagore (Cimof, Cundrava, Malištrof, Bilištrof itd.), Četvrt pod Mannhartsbergom, a pred svim i skoro cijelo Maračko Polje od Beča (Hrvatsko Selo/Crabathendoerfel) prik Limištrofa (Loimersdorf) i Katseja (Eckartsau) do Šarigrada (Orth/Donau) a južno Dunaja je s Hrvati bilo naseljeno područje od Hrvatske Hozlave (danas Haslau/Donau) prik Penkira (Prellenkirchen) ča do Selca (Deutsch Altenburg), područje ko je bilo zapravo direktno povezano s današnjimi Hati u sjevernom Gradišću.

Kakove veze to ima s neslavnom VP-FP koalicijom u Dolnjoj Austriji? U čemu je paralela današnje dolnjoaustrijske politike sa 17. i 18. stoljećem kada su gospodske oblasti a uza to masivno i crikveni dostojanstveniki prisilno asimilirali hrvatsko stanovničtvo u ti brojni hrvatski ili mišovitojezični seli Dolnje Austrije? Iako su Hrvati jur deset- ili stoljeća bili ovde na domaćoj grudi, su austrijski vlastelini na čelu s cesarom Maksimilijanom gledali Hrvate kao ljude drugoga razreda, dotepence, došljake, kim se po mogućnosti nije smilo dati više funkcije u selu, kao npr. načelnika. Crikva na čelu s bečkim biškupom Kolonovićem (po imenu se zna odakle vuče korijene) je zabranio da se Hrvatom nadalje daju hrvatski svećeniki. Kako je to završilo – drugačije nego u ugarskom dijelu monarhije, kade su Hrvati mogli imati svoje hrvatske svećenike, kantore i učitelje – je dovoljno poznato: hrvatski jezik je izumro i hrvatsko stanovničtvo je potpuno nestalo u Dolnjoj Austriji. Čuvajmo se početkov!