Subotu, 9. junija su u Trajštofu otvorili »Umjetničku milju« na livoj ubrovi rijeke Vulke. Ovu milju sačinjavaju skulpture, ke je jedinaest likovnih umjetnikov napravilo u toku kiparskoga simpozija. Ov je nastavak lanjske priredbe, ka je stala pod geslom „Život-okolina-rasline-stabla-gizdost-fosil“. Ljetos su ovomu geslu još dodali rič „tuga“. Tuga neka spominja na sudbinu Romov u Trajštofu, ke su nacionalsocijalisti 1938. ljeta iz Trajštofa deportirali u kocentracione logore.

Znatan je bio broj pred svim mladih slikarov iz Hrvatske, pretežno iz Osijeka, a sudjelovao je i znameniti gradišćanskohrvatski umjetnik Erich Novosel s djelom od driva i je izloženo uz Vulku.

TRAJŠTOF — Po lanjskom je to sad jur drugi kiparski simpozij po redu u sjeverogradišćanskom Trajštofu po inicijativi  Karolja Palkovića. Cilj je da se u dojdućem ljetu, to je po tretom simpoziju zgotovi ova »Umjetnička milja« ka neka onda ima 35 skulpturov. Takaj predvidjeno je da organizatori na čelu s općinom i Turističkim savezom Trajštofa napravu internetstranicu i folder u kom su sve skulpture popisane i obrazložene isto kao i sami umjetniki ki sudjeluju.

Pri kiparskom simpoziju u Trajštofu (2. do 9. juni) su sudjelivali umjetniki pretežno iz Hrvatske, Ugarske, Rumunjske i Austrije. Med njimi je bio i  Erich Novosel gradišćanskohrvatski likovni umjetnik.

Nikola Šanjek, takorekuć jur domaći u Trajštofu, kaže dvi skulpture od kamena. Jedna je „Pogled u dobru budućnost“ — skulptura je primjer kako gledaš tako će i biti. Simboli su neko bogatstvo prirode i svega dobroga ča budućnost donosi, slobodno po krilatici Kako sijemo tako ćemo i žeti. Druga Šanjekova skulptura uz Vulku se naziva „Točna susretanja“. Simbolika skulpture je u obliku slova T ko je jaka baza za susret kune i orla.

Erich Novosel (*1955. u Novoj Gori, Gradišće) je izdjelao skulpturu od driva „Polja vrimena I“: kusić vrbe u okruglom polju. Kaže nam očuvanje za život važnoga kao ljudski otpor protiv procesa smrti. Svisnost i spominjanje na destruktivnu i život uništavajuću agresiju protiv ljudi „seoske općine“. Skupno sakupljanje šljunka s Karoljom Palkovićem u polju sunčanic na negdašnjoj paši i mjestu kontroverznih diskusijov o korišćavanju. Posićeno stablo i kameni u polju šljunka omogućuju prodor svisnosti u človičji život konstruktivno integriranih životnih i vrimenskih procesov.

Iva Mihanović (* 1980. u Zagrebu) u Trajštofu je od driva izdjelala skulpturu „Voda“. U prirodi voda sama izabire put kim teče. Simbolizira putovanja i izvor je svakog života. Voda teče, kreće se i vrluda, nje površina neprestano se minja i simbol je dobre energije. Uporna ali nježna, voda uvijek slijedi svojim putem. Život je poput vode. Skulptura „Voda“ ima funkciju klupčice i naminjena je za odmaranje uz Vulku. Izdjelana je od vrbovoga driva i osvitljena je bijelim Led svitlom.

Vjekoslav Filipović (1988. u Vinkovci, HR) je izdjelao „Sir“ od kamena. Skulptura ima tri vidljive površine, tri dominantne razine, tako da ju moremo gledati iz tri različnih gledišćev: perspektiva diteta, filozofa i kipara! Dite vidi ogromni kusić sira iz animiranih filmov popraćeno od mišev, ki ga požeru. Filozof stavlja pitanje bez odgovora „Ča nečemu daje oblik? Sir škuljam ili škulje siru?“ A kipar razmišlja o obadvojem, ali ima i svoje vlastito vidjenje: kamen u obliku sira i nadalje čuva svojstvo kamena — tvrd je i težak, nije za pojisti, otporan je i kamen Stein. Ali kad promatrač pogleda skulpturu, vidi velik kusić sira i kamenu iskine svojstvo sira, tako za trenutak ostaje sir ili da postaje sirom, jestiv, lagan ne osjetljiv na temperaturu propustljiv i pun ukusa.

Nikola Hajke: Kroz pročišćenu formu dolazi jasna poruka: „Oprez cijepanja identiteta“ napisana na glagoljici.

(ured.)