Naravno da ćemo se i u HRVATSKI NOVINA spomenuti ljetošnjega od Gradišćanske zemaljske vla de oficijelno proglašenoga „Jubilarnoga ljeta“ odnosno 100. rodjendana savezne zemlje, pokrajine Gradišće. Ali za sada još nije jasno, ćedu li i kako ćedu se gradišćanski Hrvati spomenuti ovih ≫100ljet Gradišća≪. Hrvatski Savjet za narodnu grupu iliti hrvatsko Narodnosno vijeće, to je savjetodavno tijelo pri Saveznom kancelarstvu je samo najavilo, da bi tribalo nešto skupnoga učiniti, i da su zato još i predvidjeni neki posebni pinezi iz saveznoga lonca (kolportira se 100.000 E). Ča će to biti i kada će to biti, o tom da ćedu se stoprv dogovarati a pak i dogovoriti.

Ovo slavlje 100. rodjendana austrijske savezne zemlje, pokrajine Gradišće pravoda za odredjen dio gradišćanskih Hrvatov, naime one na slovačkoj i madjarskoj strani granice ima čisto drugo značenje nego za veći dio, ki je tada, 1921. ljeta po mirovni ugovori u Trianonu pripojen najprvo Nimškoj Austriji a kašnje pak samo Austriji. Ako polazimo od toga da danas ni sridnje a kamo li mlade generacije puno znaju o povijesti Gradišća, a da ne govorimo o povijesti Hrvatic i Hrvatov na ovom području, na tlu povijesnoga Gradišća, onda je i lako moguće da jedni iz političkih uzrokov kanu slaviti do nebes — a drugi iz povijesnih uzrokov i danas tuguju, se turobu i plaču gorke suze.

O tomu da „Trianon“ nije bio pravičan mirovni ugovor, u tom su si povjesničari danas složni. A tako kako Madjarska nima ništa slaviti ča su onde u Francuskoj odlučile tadašnji dobitniki boja, da bi kaštigale Ugarski dio do nedavne, sada propale Monarhije, tako ni Austrija nije imala ništ slaviti, po fantenju, osveti velesil nad Austrijskim dijelom Monarhije, ki je rascipljen i raskomadan i je imao svoj sudbonosni vrhunac u navodnoj izreki francuskoga premijera Georgesa Clemenceau-a o ugovoru o Saint-Germain en Laye „…„ L’Autriche c’est qu’il reste“(Austrija je to ča ostane).

Gdo se kani temeljito informirati o cijeloj (skupnoj) povijesti tadašnjih zapadnougarskih i današnjih gradišćanskih Hrvatov, mora čitati uz ostalo (bolje pred svim) i u —za naše prilike epohalnoj knjigi »Povijest Gradišćanskih Hrvatov« (autorov N. Benčić, M. Šašić, Št. Zvonarić, u izdanju HKD-a, iz 2018. ljeta). Povod ≫100 ljet Gradišće≪ će biti odlična prilika, predsvim i za društva i organizacije gradišćanskih Hrvatov s ovkraj i onkraj (sada opet za tvorenih) državnih granic.

Sto ljet dugo smo se ne prestano razdvajali — a u tom ni skupno članstvo u Europskojuniji nije ništa moglo pomoći. Sada triba najti način, kako bi se skupa mogli spomenuti ovoga „jubileja“ ali tribamo paziti, da pri spominjanju ne otvaramo stare i zadavamo znamda još i nove rane!