Dr. Wolfgang Kuzmić će po 20-ljetnoj karijeri u gradišćanski kulturni institucija minjati u Beč. Od prvoga junija o. lj. će 53-ljetni Kuzmić preuzeti poslovodstvo poznate bečanske Kunsthalle u Beču. Rodjeni Trajštofac se je probio med 35 naticateljev. U razgovoru s Terezom Grandić je za HRVATSKE NOVINE dao uvid u svoje novo djelovanje.

HN: Vi ćete u protuliće preuzeti poslovodstvo bečke Kunsthalle. Pred tim ste primarno djelali za Zemlju Gradišće. Kako da ste se odlučili za ovu novu poziciju?

Kuzmić: Na jednu stran sam bio 20ljet kao poslovoditelj u Gradišću. Onde sam djelao za kulturne centre, za muzeje, za galerije, za festivale. 20 ljet dugo, a to je dost, mislim. A drugo je, da živim u Beču. Sad živim 10 ljet u Beču i sam se pitao, je li je to sada pravi čas za minjanje. A kad sam si to štao za Beč, sam si mislio: „To je sad prava odluka, da idem u Beč.“ Onda sam se sa ženom pominao i onda smo rekli: „Još jednoč bude tako, da minjam job.“

HN: A kako si moremo predstaviti Vaše zadaće kot poslovoditelj Kunsthalle u Beču?

Kuzmić: Ja sam sada stoprv počeo. U maju ću onda preuzeti poslovodstvo. Sada si gledam strategije pak strukture. Imam razgovore sa suradnicami i suradniki. Jednu uru, da se dogovorimo i da se upoznamo. To triba čuda časa, kad to nije samo ta jedna ura, ča se dogovaramo. Ja se pripravljam na svaki intervju, pak su sve popišujem po intervjuu, tako da imam dobru sliku od cijele firme. Mi smo počeli djelati za program za 2022. ljeto. To je onda drugi dio. Cijeli dan je pak pun.

HN: U članku o Vami u STANDARDU sam štala, da će biti Vaša zadaća novo pozicionirati Kunsthalle i ju još bolje usidriti u grad Beč — Ča to znači konkretno?

Kuzmić: To novo pozicioniranje u Beču i to usidrenje je djelo skupa s WHW. Na jednu stran smo sad počeli to strategično, pogledati kako intenzivirati. Ta osnovna pozicija od Kunsthalle će ostati: Suvrimena umjetnost i ta diskurs. To će ostati. To je srce od Kunsthalle. Ali kako to more biti prezentirano u 21. stoljeću s digitalizacijom i online. Pak mislimo, da idemo malo van iz Museumsquartiera, da idemo van u kotare. Ali to konkretno, znači slike, programe, to je djelo WHW-a. A moj dio je, da si pogledam, kako to znamo sve organizirati, koliko pinez to stoji, koliko ljudi tribamo, da znamo sve urediti. Znači glavne kompetencije imamo skupa za djelati.

HN: Kunsthalle je od zadnjega ljeta peljana od umjetničkoga kolektiva WHW („What, How and for Whom“) iz Zagreba. Ku ulogu ovde igra Vaše znanje hrvatskoga jezika? Kako to izgleda u poslovnom svitu?

Kuzmić: To tako izgleda, da govorimo engleski. To je naš poslovni jezik. Ako se strefimo na kavu ili ako se dogovaramo, ča nije za djelo, onda se po hrvatsku pominamo. Za me je to dobar trening. Ja sam rekao,da se kanim čuda vježbati s njimi. To ide jako dobro. A na drugu stran se WHW uču nimški, tr smo počeli, da se ja snjimi po hrvatsku pominam, one s manom po nimšku, a poslovni jezik je onda engleski.

HN: Pandemija je osebujno pogodila i umjetničku i kulturnu scenu — kako je Kunsthalle po godjena i kako zahadjate s tim?

Kuzmić: Da i za nas je to bio vražji problem. Sad smo stoprv otvorili. Kunsthalle ima dobre prevencijske koncepte. Ja mislim, da znamo ove druge tajedne sada dobro s timi koncepti djelati. Lani je Kunsthalle imala nove formate digitalno i to jako dobro ide. To su tako workshops, talks i diskusije. Jedan dio programa će biti i za drugo ljeto, a jedan dio će opet kraj spasti, kad ljudi kanu onda opet dojti u izložbu. Oni kanu viditi sve u originalu na stijeni. Ćemo viditi, to će se onda kazati u marcu ili aprilu, je li moramo opet zatvoriti.

HN: Znači, mislite da se digitalizacija u ovom sektoru neće probiti?

Kuzmić: Jedan dio će ostati, ali ja mislim, da tako kako je bilo na početku pandemije, u marcu i u aprilu, neće već biti. To je bio hype. Svi su rekli: „Idemo digitalno kroz izložbu.“ Mi vidimo, da to ide malo najzad. To već nije tako popularno kot je bilo pred jednim ljetom. Mi čujemo, da kanu opet dojti u izložbu, da se ljudi kanu pominati s človikom, da kanu viditi te slike. Ostat će nešto, ali ne sve.

HN: Da to se vidi i kod nas. Sva društva su sada počela digitalizirati pak održati priredbe i koncerte u internetu. Ča mislite o tom?

Kuzmić: Ja mislim da kultura živi od direktnoga kontakta. To je za mene važno i kad sam ja prije guslao (svirao). Ta atmosfera je ta neposredni kontakt. Digitalizirane verzije to samo na domješćuju, ali nek jako ograničeno. Sastanki i takove stvari idu digitalno. Radje bi se strefio, ali ako ne ide, je u redu. To si znam predstaviti, da će ta meeting-kultura ostati. Ali koncerti i izložbe? Že -ljim si, da človika opet vidim.

HN: Vi ste veliki stručnjak u kulturnoj sceni, i ste isto aktivni u domaćoj tamburaškoj sceni —Kako bi Vi ocijenili hrvatska društva i njevo kulturno djelovanje?

Kuzmić: Ne bi si zeo pravo, da to ocijenim. Ja sam bio jako aktivan u tamburanju. Ali to ča čujem je, da je čuda mladih, ki tamburicu sad moderno sviraju. Mi imamo zvanaredne mlade bende. Onde se čuda djela i ja mislim, da to zna biti kao nova generacija, ka nije tako tradicionalna. Ča naliže hrvatski, znamda neće već biti toliko ljudi, ki hrvatski govoru i tamburaju, ali ti su zato jako aktivni. Kako se meni čini. Ali to je perspektiva iz daleka.

HN: Da, ali Vi ste isto muzički peljač tamburice Trajštof.

Kuzmić: Da, da. Skupa s mojom sestrom. Ona se skrbi za organizaciju, a ja sam za muziku.

HN: A kako onde izgleda. Kako mislite, ćedu se tamburaška društva razvijati?

Kuzmić: Kade su peljači aktivni, onde gre dobro. To je za me lipo za viditi. Uzlopci su super, kako kod njih sve funkcionira. Mi smo mala grupa. Mi smo tamburaši, ki rado skupa guslaju, ali mi nimamo već toliko članov koliko nas je koč bilo. Ja već nimam toliko lazno, kad se moram za svaku probu u Gradišće voziti, a to pak vidiš.

HN: Tamburica je i čuda puti u medijski diskursi znak za gradišćanske Hrvate. Ča mislite o vidljivosti gradišćanskih narodnih grup u jubilarnom ljetu Gradišća?

Kuzmić: To ne morem reći, kad od toga ništ ne znam. Ja vidim nek u ORF-u te pozdravne riči, drugačije ništ. Ali sada je i teško, kad ča kaniš sada djelati? Koncert ne moreš dati. Ništ ne gre. Pak nijedan ne zna, kako dugo će ovo durati, do aprila, ljeta ili do jeseni. Jako teška situacija u sada i za organizaciju.

HN: To sigurno. Nikad ne znate, je li će se ta trud onda isplatiti.

Kuzmić: Da pak imaš onda koncert tamburice u internetu. No, neznam, je li se to isplati. Ali željim si, da su i Hrvati u Gradišću dio od tih svečevanj. Ne nek Hrvati. I Ugri i Romi. Svaka manjina neka bude u tom programu.