Na Stinjaki je mala grupa angažiranih pod pokroviteljstvom HKD-a pozvala na filmski večer. Pod geslom „Kako je bilo“ prikazali su „Teta Mone iz Arizone“ iz 1995. ljeta.

Tomas Grandić je u selu poznat za to, da sabira stare dokumente, slike i druge materijale o Stinjaki. Tako su mu došle i snimke igrokazov bivše kazališne grupe pod ruku. U zadnjoj periodi kazališne grupe Stinjaki su ukupno sedamkrat igrali, a to od 1990. do 2004. ljeta. Šestkrat se je igrokaz snimio. Te stare snimke na vrpci je Grandić sad dao digitalizirati. Našao si je mali team angažiranih, s kimi je organizirao prvo izdanje filmskoga večera nedilju, 14. augusta.

Seoski muzej Stinjaki je jur već puti bio garant za lipi ambijenat, osebujno po ljetni miseci. Mjesto med starimi, slamom pokrtimi hižami bilo je pretvoreno u kino pod vedrim nebom. Lampicami na lanci su svitili ljudem, a organizatori su se skrbili za tjelovnu dobrobit pohodnikov. Uz pilo su to bili različne grickalice kot i kruhi i slani kifli.

Ovu ponudu je primio velik broj ljudi, sva mjesta su bila napunjena, svih starosti. Jedni su došli da se spomenu tih kazališnih vrimen, drugi još i nisu bili na svitu pak su po prvi put vidili, kako je stinjačka kazališna grupa igrala.

Teatar kot dio povijesti

Goste su pozdravili inicijator Tomas Grandić, Martin Živković sa strani seoskoga HKD-a i Hanzi Živković od kazališne grupe. Onde se je i dočula povijest igrokaza na Stinjaki. Jur dugo se je igrao teatar na Stinjaki, a to obično pod peljanjem ili na inicijativu seoskoga farnika. Najstarji pohodniki filmskoga večera su se još znali spomenuti na kusiće kot Horvatovoga „Školnika zvonara“ vrijeda po boju. Ova aktivnost je onda zaspala, dok ju je dr. Leo Stubić, med 1967. i 1977. farnik u Stinjaki, oko 1970. ljeta opet probudio. Grupa da je onda cirka deset ljet bila aktivna na pozornici. 1990. ljeta, kad su glumci ondašnje mladenačke Stubićeve grupe bili jur u svoji 30-i i 40-i ljeti su se opet aktivirali, ovput uz podupiranje farnika Branke Kornfeinda. U toj zadnjoj periodi teatra na Stinjaki grupa je zapravo imala konstantnu glavnu ulogu. Franz Živković, Ivlov, bio je rodjen za djelo na pozornici, po njegovoj ranoj smrti, se je grupa raspala.

Aktivirati ljude

Kot je rekao Tomas Grandić neće ostati kod ove jedine priredbe. Cilj je, da se lipo polako pokaže svih 6 starih snimak. Ljetos je planiran još jedan filmski večer u novembru.

Inicijativa ima i dugoročan cilj: Aktivirati ljude za moguće nove projekte. Grandić se ufa, da ćedu se ljudi po filmu pominati i morebit opet dostati gusto za igranjem. Lipo bi bilo, ako bi se javili i novi i mladi člani. Morebit da će se onda za dvi ljeta igrati na pozornica, a filmski večeri već nećedu biti potribni.