Imate još šimšir u vrtu ili ste ga jur odavno nadomjestili drugim zelenjem? Malo o suživotu sa šišarskim moljcem.

Jubilej? – Ljetos svečuje mali metulj jubilej u naši vrti. Govor je o šišarskom moljcu, ki se zapravo samo potiplje po šimširi i im s veseljem skraćuje životnu dob. Prije je ova vrst metulja živila u istočnoj Aziji i onde žerala različne biljke, no zahvaljujući našom čežnjom za tropskim povrćem i sadjem, se je 2007. ljeta najednoč našao i u naši regija.

Gdo još ima šimšir? – prvo se je samo čitalo u novina o tom, da nastupaju nova vrimena za šimšire u vrtu, onda su se najednoč osušile cijele rede šimšira i počelo je vrime odrizanja i odstranjenja. Dok se je prije u skoro svakom vrtu - od seljačkoga do Versaillskoga - našao šimšir, danas ga već nije tako lako najti. Osebujno pojedinačni grmi su po vrti jako friško skrsnuli. Tako i u našem. Ča se je koč posadilo, jer se je dao tako lakocjeno pomnožiti od cipov, je najednoč nastalo muka za svakoga vrtljara. Minula su ljeta lakocjenih šimširov. Sada je išlo samo već zato, kaniš li na nekom mjestu još održati ovu raslinu. Mi na primjer se nismo mogli lučiti od naše žive ograde prema cesti. Odonda smo pokusili sve ove metode, kih je u internetu na vraga. Apropos na vraga, to je u medjuvrimenu moj odnos prema šimširu. Nijedna druga raslina ne dostane toliko pažnje kot on, a ipak daje skoro svako ljeto dom ovim metuljem, ki zvana toga uopće nisu lipi za moje človičje oči. U medjuvrimenu glasno premišljavam o novi čuvari ceste: Gusta bukvova ograda, tis ili još i ružmarin? Samo tuje nisu opcija. Na susjedstvu se je jur čuda pokusilo. Na nekom drugom mjestu smo pokusili posaditi japansku božikovinu (Ilex crenata). Navodno je šimširu tako spodobna, da se ne more prepoznati razliku. Izgleda, da to ne valja za me. Definitvno je alternativa, ali znatno tvrdje lišće se nikad neće dati tako lipo kombinirati s velikimi engleskimi ružami.

Jačati raslinu i ufati se – Ako se išće po internetu, onda se čini, da je moguće preobladati ovoga maloga metulja i njegove žerave gusinke. Veljek unajpr - mi još nismo bili uspješni, iako smo jur koč mislili, da je noćna mora mimo. Kot vjerojatno svi drugi smo na početku pojavljivanja špricali prvo ovim „otrovnim” sredstvom, kasnije onda biološkim. Sve dvoje je samo funkcioniralo, kad se je to djelalo bar tri puta u sezoni, a onda dvakrat u razmaku od dvih tajedan. Visoki vrimenski i pinezni zgubitak, ako ide po meni. Dodatno smo naravno probirali sve druge varijante: Špricanje cukorne vode. Redovito „opranje” šimšira, obrizanje šimšira u pravo vrime, kako bi na ov način odstranili dio jaja (po mojem iskustvu se je metulj već naučio, da je najpamentije položiti jaja u nutrašnjost rasline), a i vapno od alge smo hasnovali i činilo nam se je, da je to uspješno, osebujno otkada su u vrapci na protuliće počeli prebaviti vrime u naši šimširi. Ljetos ovo sve nije pomoglo, vrnuo se je šišarski moljac jači nego prije. Počinjemo novu proceduru, a ja tajno sanjam o bukvovoj ogradi. TG