Bilo koga svitonazora ili političkoga usmirenja ili uvjerenja su gradišćanski Hrvati u Austriji — ova koronakriza nam je jur jako naškodila a će nam još puno već biti na škodu, pred svim onda ako se slomi ova tirkizno-zelena koalicija. Povijesna je činjenica — a to moraju priznati i črljeni i črni, zeleni, plavi i orandžasti — a predsvim u vjereni pripadniki hrvatske narodne grupe u Austriji: Ova koalicija nam je, zahvaljuju ći pred svim i Zelenim u Saveznoj vladi, doprimila velik korak najpr u smir poboljšanja aktualne manjinske situacije i znatno povišenje sredstav iz saveznoga lonca. Zato su se ljeta i desetljeća dugo borili i hrvatski zastupniki i hrvatske zastupnice u Savjetu za narodne grupe. Pravoda jedni već a drugi nažalost manje a neki uopće ne.
Sebastian Kurz je jasno željio koaliciju s Wernerom Koglerom, a to je znatno poboljšalo poziciju koruške Slovenke, zelene Olge Voglauer ka je bila odlučna da pri koalicijski razgovori nešto postigne u korist narodnih grup. A da je s Nikijem Berlakovićem i Kristofom Carićem iz črne odnosno tirkizne ekipe s Wolfgangom Gerstlom i Wolfgangom Sobotkom u mjerodavnoj pozadini negdo jasno zagovarao manjinsku poziciju pri koalicijski pregovori, sigurno nije naškodilo u ovom koalicijskom „pokeru“. Državni proračun, budžet su skupa zaključili isto kao da kanu u koaliciji vladati Austrijom. To je sada u velikoj pogibelji, pred svim i kad opozicijske stranke i nje politički zastupniki — ča je njevo pravo ali ipak vrlo teško za podnositi — sve moguće poduzimaju, da naškodu pojedinim političarom i vladajućim političkim strankam, grizu je i grebu, črapljedu je kade je nek moguće i tim postižu sve drugo nego da bi se situacija smirila. Pred svim i u pogledu na koronapandemiju i na krizu ka hara — cijelom Europom, cijelim svitom.
Zapravo bi svaki političar i svaka političarka u opoziciji u ovi dani, tajedni i miseci morala biti srićna i zahvalna da ne nosi odgovornost niti za gospodarstvo u državi, niti za zdravstveno stanje a jur uopće ne za nezadovoljstvo stanovničtva.Činjenica je, da su ljudi izgubili nekako prirodnu „mjeru odoka“ (Augenmaß). Za sve kanu imati političku odluku, za sve su krivi političari i političarke, odbijaju zapravo sve ča im se naredi ili zapovida, u svemu su pametniji i u svemu išću krivicu kod drugih, u ovom kod politike i političarov i političarkov. Ali u čemu bi ovi morali/mogli biti pametniji, ako stručnjaki isto nisu pametni dost. Neki mediji — pred svim i ORF s poznatimi uredniki/cami —protiv svega razuma i dobroga tona — ganjaju političare, im iz nosa vuču odgovore, na ke (još) nigdo ne more imati pravoga odgovora. Spomenimo se velikoga Kreiyskoga: ignorirao bi je i osramotio!