Da su narodne grupe u Gradišću jednu uru dugo tema u raspravi Zemaljskoga sabora, toga najvjerojatnije još nije bilo u povijesti ovoga najvišega gradišćanskoga političkoga zastupničkoga tijela. I svi su se zapravo pozitivno izrazili o gradišćanski Hrvati, Madjari i Romi u zemlji. Zač ne govoru analogno gradišćanskim Hrvatom i o gradišćanski Hrvati i gradišćanski Romi, još nismo otkrili. Moguće to ne velu Madjari i Romi sami o sebi — kih je pravoda u isto toliko zemalj i pokrajin kao i Hrvatov i Hrvatic. Samo da još nisu došli med takove mlinske kamene kako Hrvatiu Gradišću.

Ali ta navodna suglasnost med političkimi strankami u gradišćanskom Saboru jasno pokazuje i na to da je sve to samo površno i plitko. Zapravo svi samo ponavljaju i melju iste floskule. Ali ako se malo diblje zabode u znanje i uvjerenje političarov i političarkov vrijeda se otkrije istina: nimaju pojma ili samo malo. Ali moramo sami sebi priznati — tomu smo si dobrim dijelom i sami krivi. Opravdano je pitanje, zač ovi gradišćanski političari i gradišćanske političarke tako malo znaju o narodni grupa. Zač im nijedan nije rekao, zač im nijedan ili nijedan nije proširio i priširila znanje, zač je nigdo nije upeljao u manjinsko pitanje a tim i problematiku? Da bi čitali naše tiskanice, mogli bi se informirati ča npr. Hrvati i Hrvatice zaista kanu i ča im je potribno da bi opstali. Ali HRVATSKE NOVINE na primjer su — kako po mišljenju ovih stranačkopolitičkih zastupnikov tako i nekih i političkih i društvenih zastupnikov iz vlašćih redov — „jednostrane, vidu samo svoju poziciju…“. No ne!!?? Gdo će pak zastupati vlašću poziciju ako ne mi sami? Ali bi bilo vrlo zanimljivo dostati odgovor na pitanje s pogledom na „vlašće“ rede: Gdo je Regini Petrik od Zelenih povidao da je „gradišćanskohrvatski drugi jezik od hrvatskoga“? Gdo npr. Je Ilse Benkö povidao da se u Gradišću sva dica moru svenek i svagdir učiti hrvatski, madjarski i roman… ali da su jezik, kultura i povijest Austrije nimški“? Gdo je Patriku Fazekasu povidao da je savezna vlada zaista „poduplala potporu za narodne grupe“? Gdo je Elizabeti Trummer npr. povidao ovo, da „nikada nije bilo diskusije o dvojezični seoski tablica ili topografski natpisi“ i gdo joj je povidao da su „dvojezični natpisi riješeni u svi seli i na svi zgrada kao npr. ognjogasni domi (odn. ognjobranski stani).

Dakle, morem se na jednu stranu, potpuno opravdano čuditi, zač ništ ili tako malo znaju temeljitoga o narodni grupa. Vjerojatno i zato, kad znaju, da ćedu je ovi ionako birati, neovisno o njevom zalaganju za narodnosne posle. Na drugu stranu ćemo morati najti odgovor: Čija bi bila zadaća informirati političare?